Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/mihaelbudrovic

Marketing

KAKO JE "UKRADEN" DIO DALMACIJE??

Ovih dana uglavnom pišem o hrvatskom narodu kroz ovu noviju povijest, o Domovinskom ratu . Kada nema aktualnih zanimljivih tema, uvijek inspiraciju, motiv i temu za pisanje možete naći u povijesti. Tako sam danas odlučio pisati o jednoj velikoj nepravdi koja se dogodila Hrvatskoj i Hrvatima, a često je prešućivana, prikrivana, zanemarivana i namjerno krivo prikazivana od strane nekih lijevih hrvatskih piskarala, novinara i urednika.

Govorim o krađi hrvatskog nacionalnog teritorija na krajnjem jugu Hrvatske od strane velikosrpskih zagovaratelja i ideologa za vrijeme Prve Jugoslavije. To je prostor obale današnje Crne Gore. Krenut ću ispočetka. Povjesničari i kroničari koji su pisali o doseljenju Hrvata na ove prostore navode kako se Hrvatska obala (dakle prostor koji je naseljen uglavnom Hrvatima) proteže od Istre pa do Drača u Albaniji. Ali prisutnost Hrvata kroz povijest u Albaniji je kratkotrajna, i zaista zanemariva, ali je povijest Hrvata u Crnoj Gori itekako važna. Taj teritorij je,Vidovdanskim Ustavom Jugoslavije, iz godine 1921.g koji je donesen po naputku srpskog dvora i kralja iz dinastije Karađorđević oduzet matici zemlji Hrvatskoj i priključen tadašnjoj Zetskoj oblasti. Dakle, tek je 1921.g. današnja crnogorska obala pripala Crnoj Gori, i preko nje, Srbiji.

Do tada je taj teritorij, kroz povijest dijelio i sudbinu ostatka matične Hrvatske obale, dijelio je sudbinu Dalmacije, do 11.st. su bili sastavni dio hrvatskih kneževina i Kraljevine Hrvatske, zatim je, kao i ostatak Hrvatske pristupio Ugarskoj i nastala je Hrvatsko-ugarska Država. Zatim je bio u okupiran i u sastavu Mletačke Dalmacije, kratko je bio pod nadzorom i bosanskih hrvatskih vladara, kao i Dalamcija, u 19.st. pripada Francuskoj pokrajini Iliriji sa glavnim gradom Zadrom, nakon poraza Francuza dolazi pod vlast Austrije, kao i Dalmacija. Nakon raspada Austro-Ugarske, južnoslavenski teritoriji koji su bili u toj staroj Monarhiji su osnovali vlastitu državu, Državu Slovenca, Hrvata i Srba sa glavnim gradom Zagrebom, a obuhvaćala je prostore današnje Slovenije, Hrvatske, BiH, Vojvodine i crnogorske obale. Kasnije, nakon što se ta Država SHS ujedinila bez uvjeta, na prevaru sa kraljevinom Srbijom(i tome bi se moglo pisat) i nakon donošenja spomenutog Ustava iz 1921.g. oduzeta je matici zemlji. Do 1921. godine crnogorska obala je očito bila sastavni dio Dalmacije, a više od 70% stanovništva su bili Hrvati-katolici. Te godine je počeo i sustavan progon Hrvata iz Crne Gore od strane ljudi bliskih Srpskom Dvoru i ideji o Velikoj Srbiji. Hrvati su, koji su bili većina u svim gradovima (Boki preko 60%, Kotoru preko 65%, Tivatu preko 95% stanovništva), su bili svakodnevno terorizirani pa su bili primorani ili otići, napustiti područje u kojima su njihovi preci živjeli stoljećima, ili uzet srpsku-crnogorsku nacionalnost i postat pravoslavci. Beograd je, istovremeno poticao naseljavanje Srba na te prostore, pa se potpuno izmijenila dotadašnja etnička slika današnje Crnogorske obale, a taj, najjužniji dio Dalmacije više nikad neće biti priključen matici zemlji-Hrvatskoj.

Sličnu sudbinu je doživjela i Vojvodina, koja je također, kao dio Hrvatske pristupila ujedinjenju sa Kraljevinom Srbijom 1918.g. Također je oduzeta, prema odredbama iz Beograda oduzeta Hrvatskoj i priključena Srbiji, i također je odmah počeo progon najbrojnijeg stanovništva (Mađari 35%, Hrvati 30%), a prostor je naseljavan Srbima.

Ali vratimo se mi crnogorskoj obali. Posebno očito istjerivanje Hrvata s tih prostora i kulturocida i genocida nad njima je proveo Slobodan Milošević za vrijeme rata u Hrvatskoj, čiji su suradnici vršili pritisak na Hrvate. Tako su tih dana mnoge hrvatske obitelji dobili prijeteća pisma u kojima, među ostalim stoji:
"Ne odete li sami na vrijeme, noć ce gutati vašu djecu i vaše obitelji. Pohrlite po pozivu gospodina Tuđmana u Hrvatsku, jer srpskih vjekovnih ognjišta tamo ima vise nego sto ima vas."
Velik dokaz kako je današnja crnogorska obala hrvatski povijesni teritorij jest i slijedeće: Mnogi ljudi ne znaju kako se Boka Kotorska naziva zaljev hrvatskih svetaca jer čak tri hrvatska sveca i blaženika su iz Boke, a odatle je porijeklom i jedini Hrvat koji je postao Papa-Siksto V (16.st.), kojeg također lijevo-orijentirani hrvatski povjesničari skrivaju od hrvatske javnosti.

Image and video hosting by TinyPic

SV. Leopold Mandić



Ne mislim kako bi Hrvatska trebala od Crne Gore tražiti povrat svojih povijesnih teritorija koji joj, po svemu sudeći pripadaju i koji su dio Dalmacije, ali bi mogla zatražiti barem nekakvu odštetu, makar i simboličnu i svakako bi trebalo omogućiti povratak Hrvata na svoju zemlju s koje su protjerani, a to bi trebali zajedno financirat Crna Gora i Srbija. Jer, ako Republiku Hrvatsku danas Europska Unija i međunarodne institucije kritiziraju jer ne radi dovoljno na povratku Srba u Hrvatsku, zašto Hrvatska onda ne bi tražila isto to za svoje građane koji su živjeli na crnogorskoj obali, na jugu Dalmacije??? Pogotovo zato što su Hrvati u Crnoj Gori (kao i u Vojvodini) bili sustavno progonjeni, a Srbi koji su napustili Hrvatsku devedesetih godina dobrovoljno. Mogli su, poznajem neke ljude srpske nacionalnosti, koji su za vrijeme rata ostali u RH, i dijelili istu sudbinu kao i Hrvati, bili su pod svakodnevnim napadima srpsko-crnogorske vojske, gladni, žedni, u stalnoj brizi za svoj život i život svojih najbližih…


Post je objavljen 09.12.2007. u 17:54 sati.