Marketing
I noćas vjetar ljubio je; i noćas hladno je
Dosta vremena prođe. Mješavina smijeha, tuge,
razočaranosti, bjesnila. Tuposti. Toliko toga u
meni samoj gradi zidove nespremnosti, želje za
puštanjem na miru, htijenja odlaska u toplije
krajeve, upornosti i trganje za ne puštanje nekih
stvari u nepovratno. Tek pokoje naznake hladnih
doba sada prijeđoše na ogromne neprozirne plakate
ove čudne mladosti.
I dalje znam gdje spava smjelost.
Kad otkrivaš u sebi drugu osobu, to je zaljubljenost.
A otkrivanje sebe u drugoj osobi je ljubav.
Trgnuo me iz polusna trpak miris bossovog parfema
koji se skutrio negdje između dekoltea i ogrlice s
nacrtanim vragovima koji umješe pronositi nešto
drugo ovaj put. Ovaj put ga nema. S mislima lijepim,
tonem u neke druge snove ne razabirući njega.
Ne razabirući, ali čuvajući ga na trepavicama i u kosi.
Tako je malo potrebno za blago razvučene usne u osmijeh.
Jednoga se bojim: ne biti dostojan svojih patnji.
Fjodor M. Dostojevski
Baci zamršenost iz obamrlih prstiju koji ionako ne žele
ništa drugo no trebati. Htjeti. Pogledaj ka narednim
dolascima sunca. Shvati kako će nam biti divno tada.
Bolje će biti. I ako ne umješe potezi tvoji vidjeti
sklopljene oči i ruke skrivene ispod trnja koje ionako
ne umije nanijeti bol jer nije teško trpjeti kada znam,
kada znam da imam te u svakom stihu i prolascima
ulicom gdje smo stajali kada je snijeg zasipao tragove,
onda ću hrabriti nova pokoljenja ratnika spremnih da
ubiju za tebe; za mene; da se sretnemo jednom daleko…
Ne hodaj ispred mene, nećeš me dobro vidjeti.
Ne hodaj iza mene, neću te dobro vidjeti.
Hodaj pokraj mene, zajedno vidimo sve.
Pozdrav,
eMDe
Post je objavljen 09.12.2007. u 17:43 sati.