Marketing
08. Science fiction
Ponedjeljak
Ahh, još jedan dan na poslu (odnosno kazni)… Radimo do srijede, jer smo tada prošli tjedan i bili kažnjeni, a onda smo napokon freeeee….
!!
Krenula sam iz kuće sa stotinu misli u glavi, a opet, pokušavajući ne razmišljati o tome kako ću se danas opet naraditi. Chester je na poslu bio čudan… Mislila sam da se od poljupca nešto promijenilo, ali on me nekako cijelo vrijeme izbjegavao. Kao npr., ja njega pitam treba li mu pomoć, a bilo je očito da mu treba, on me odbije. Poslije sam ga vidjela kako se s istim problemom muči - sa Samom. Na odlasku sam ga htjela pozvati, ali se on nekako požurio za Samom. Očito sam zaboravila da Chester… baš i nije neka dobrica…
Zaputila sam se s Tinom na sat. Nisam više htjela razmišljat o Chesteru… Ispred učionice su stajali neki dečko i cura, koje dosad još nisam vidjela, i razgovarali s razrednicom. Pitala sam se tko su oni? Bili su nevjerojatno slični, ali samo u faci, dok su im stilovi u odijevanju bili toliko različiti. Ona je bila neka pinky girl, dok je on izgledao poput skatera. Očito su bili novi u školi.
Baš kao što sam pretpostavila, razrednica nam ih je dovela na sat, a onda su se predstavili. To jest, cura ih je oboje predstavila:
- Ja sam Vicky Hamilton, a ovo je moj brat blizanac Matt. Doselili smo se ovamo zbog očevog posla, pa ćemo vjerojatno zato ovdje i duže ostati. Odmah bi željela istaknuti da ću…ovaj, da ćemo u subotu organizirati tulum u čast dolaska ovamo, tako da… svi ste pozvani, a o lokaciji ću vas još izvijestiti!
Zatim su oboje sjeli na mjesta, začudo, jako daleko jedan od drugog. Hmm, hrabro od nje što ide raditi tulum, a još nikoga ovdje ne zna.
Poslije nastave sam krenula do bazena… napokon…jedva sam čekala kada ću se baciti u vodu. Škola je već bila dosta prazna, kad se ispred mene 'stvorio' Chester. Htjela sam bez riječi proći pored njega, ali me zaustavio. Pukla sam:
- Što je sad? Zašto me izbjegavaš cijeli dan? A sad se odjednom tu pojaviš kao da ništa nije bilo!?!...
Chester me prekinuo… - Stvarno sorry, ali…Dođi…moram ti nešto pokazati!...
Odveo me kroz vrata neke prazne učionice. Sjela sam na klupu, a on nasuprot mene. Pogledao me. Tek sad sam shvatila da su mu oči crvenkaste, kao da noćas uopće nije spavao. Spustio je pogled i počeo skidati rukavice koje također dosad nisam primjećivala. Kad ih je skinuo, pogledala sam mu ruke u čudu… Bile su mu doslovno crvene, gotovo da su presijavale. Ispružila sam svoju ruku da ih dotaknem, ali on je uzmaknuo…
- Ne diraj, ispeći ćeš se…
- Što je bilo, što ti se dogodilo? Jel… - počela sam uznemireno zapitkivati, ali on me prekinuo:
- Polako, sve ću ti objasniti. Dakle ovako… Ova mi se nezgoda dogodila jučer. Navečer, kad sam došao kući, a ulazio sam kroz garažu, primijetio sam neku knjigu na polici s alatom. Dosta debelu knjigu, nikada je prije nisam vidio, a kamoli u garaži. Morao sam vidjeti kakva je to knjiga. Najneobičnije je bilo to što se nije dala otvorit, iako nije imala nikakvu bravu da pomislim da je zaključana. Na kraju se tako naglo otvorila, da je bočica koja je bila skrivena u njoj ispala i prolila mi se po rukama. Ništa nisam osjetio, ali otada, kad god nešto dotaknem, izgori. Danas sam te izbjegavao jer te nisam htio ozlijediti. Jedino, donekle ove rukavice sprječavaju vrućinu…
Primijetila sam da to nisu bile obične rukavice… Ostala sam potpuno bez teksta . Nisam znala što bi rekla, dok me on nije podsjetio:
- Sigurno se žuriš na plivanje…?
Trgnula sam se: - Ajoj, da! Kasnim! Sorry, moram ić…
Pogledala sam ga još jednom, otvorila vrata učionice i potrčala prema školskom bazenu…
Post je objavljen 09.12.2007. u 16:28 sati.