Marketing
Dana 10.06.1995. rodila se u Zagrebu jedna prelijepa velika crna šnaucerica i u kolovozu iste godine stigla u naš dom. Danima smo vodili rasprave o njenom imenu i konačno ju nazvali Rea. Naši susjedi su imali velikog crnog šnaucera, koji je izgledao veličanstveno i upravo to je bio razlog zašto smo se odlučili baš za šnaucera. Uputili su nas na činjenicu da su šnauceri dominantni psi, pa smo izabrali ženku, nadajući se "manjem" egu.
Prvo smo ju doveli kod mojih roditelja gdje je već tri godine stolovao koker španijel. Uletila je u stan, ravno u kuhinju, gurnula njušku u njegovu zdjelicu i pojela mu ručak ispred nosa, popila vode i optrčala stan nekoliko puta. Toliko o manjem egu. Tog dana smo znali da je mogućnost prihvaćanja između njih dvoje zauvijek otpala. Putem do našeg doma Rea se privila uz mog muža, valjda umorna od velikih promjena u njenom malom životu i to je bilo to - izabrala je vođu čopora.
Ljudi su skloni novopridošlom kućnom ljubimcu odrediti mjesto za jelo, spavanje i druge aktivnosti. Ni mi nismo iznevjerili takvu ljudsku sklonost. No ona nam je jasno dala do znanja da to nije i njen izbor. I počela je borba. Vjerujem da je prvo naučila riječ NE, možda je mislila da je to njezino ime. Naravno da nas je uhvatila panika. Shvatili smo da je imati ljubimca puno više od hranjenja i šetnje. Prvo sam ja uzela godišnji, pa moj muž i tada su se već vidjeli pomaci na bolje. Razgovarali smo sa svima koji nešto znaju o odgoju pasa ili smo mi mislili da znaju i pročitali tone knjiga.
Toliko za sada. Evo nekoliko njenih najranijih slika i pozdrav.
Rea sa svojom mamom
S braćom i sestrama
U igri
Post je objavljen 09.12.2007. u 15:54 sati.