Pregled posta

U ovoj je knjizi Lucia Etxebarria upotrijebila psihoanalizu, psihologiju, filozofiju, sociologiju, književnost, postfeminističku kritiku i autobiografski diskurs s ovećom dozom humora, kako bi poduzela osobnu i književnu ekspediciju u područje ljubavnih jada, što je na posljetku rezultiralo knjigom za žene i muškarce, za lezbijke, homiće i heteroseksualce, za mlade i ne tako mlade... za sve one kojima je dosta patnje i jalovih jadikovki.
U njoj nam pripovijeda kako je prestala patiti zbog ljubavi i kako i ti to možeš. Jer ti to zaslužuješ. Nada se da će knjiga riješiti tvoje sentimentalne probleme... Barem djelomično.

«Godinama nižeš emocionalne cunamije zbog kojih ti je samopouzdanje dva stupnja ispod Kafkina? Ili si imao/imala samo jednu vezu koja je bila krcata usponima i padovima, svađama i pomirenjima pa si prisvojila/prisvojio onu poznatu Katulovu rečenicu koja kaže «ne mogu živjeti s tobom, a ni bez tebe»? Možda je tome tako jer ne razlikuješ ljubav od posjedovanja, seks od ovisnosti, ucjenu od pažnje i nametanje od nježnosti. To nije tvoja krivnja. Ako uzmeš u obzir ono čemu su te naučili roditelji, tome dodaš nekoliko kapi ženskog stereotipa o toleranciji, pasivnosti i podređenosti, komplementarnih muškoj aktivnosti, ovisnosti i dominaciji, mješavini dodaš prstohvat kulturalno određene slike o romantičnoj ljubavi i sve smiksaš u mikseru, moći ćeš bolje shvatiti zašto ljudi toliko i nepotrebno pate zbog ljubavi».

***
Lucía Etxebarria rođena je 1966. u Berneu. Studirala jer književnost i novinarstvo u Madridu. Prije nego što se profesionalno posvetila pisanju, desetak je godina radila kao konobarica, prevoditeljica, redaktorica i predstavnica za tisak. Do sada je napisala nekoliko romana: «Ljubav, znatiželja, prozac i sumnje» (1997.), «Beatriz i nebeska tijela», za koji je 1998. dobila nagradau 'Nadal', te «Mi koje nismo kao druge» (1999.).
Osim romana, objavljuje eseje i pjesme, a sudjelovala je i u pisanju scenarija za nekoliko filmova. Svojim je djelima izazvala brojne polemike. Sveučilište u Aberdeenu dodijelilo joj je počasni doktorat za književnost. Za roman «O svemu vidljivom i nevidljivom» 2001. dobila je nagradu 'Primavera' koju je izdavačka kuća Espasa Calpe i udruga Ambito Cultural dodjeljuju kako bi promicale roman kao jedan od temeljnih oblika umjetničkog izražavanja nešega doba. Nakon opsežnog istraživanja, 2002., zajedno s književnom kritičarkom S.Núńez Puente, objavila je intrigantnu književno-feminističku studiju «U naručju žene fetiša», a 2003. i zbirku proza – «Sasvim obična ljubavna priča».
Prošle je godine, u konkurenciji više od 400 romana koji su pristigli na natječaj, za roman «Un Milagro en equilibrio» osvojila najugledniju španjolsku književnu nagradu-'Premio Planeta'. Extebarrijina djela prevedena su na četrnaest jezika, a španjolska ju javnost smatra najkontroverznijom suvremenom spisateljicom. Obožava životinje, vegeterijanka je i živi u Madridu.