Doći k sebi i krenuti Bogu
Bog nam je dao pamet, razum, inteligenciju da možemo doći k sebi.
A doći k sebi, znači biti čovjek.
A biti čovjek znači umijeti se služiti mogućnostima svoje pameti.
Sv. Pavao u 12. poglavlju svoje Poslanice Rimljanima kaže:
Ne smijemo se prilagođivati ovomu svijetu.
Zašto?
Zato što se duh ovoga svijeta protivi Duhu Božjemu. Ovaj svijet ne živi po Božjim principima. Mlađi, izgubljeni sin iz Isusove prispodobe otišao je u daleki svijet i tamo se izgubio. Otišao je od Oca i došao u opasnost da prestane biti čovjek.
Kad se čovjek udalji od Boga, u opasnosti je da prestane biti čovjek, da se posve izgubi. Sreća za tog mladića bila je u tome što je on ipak znao doći k sebi. Isus to lijepo kaže u svojoj prispodobi:
Vratiti se Bogu - znači povjerovati u njegovu ljubav i zaželjeti stalno ostati kod njega. Povjerovati u ljubav Božju - znači povjerovati da je Bog nježnost sama i milosrđe, da nas ne osuđuje, nego spašava.
Kad se uskrsli Isus ukazao Magdaleni, evanđelist kaže:
Obratiti se znači okrenuti se prema Gospodinu, odlučno sebe usmjeriti prema njemu.
Tako nekako reče i Pastir naše mjesne Crkve u Varaždinu na svetoj misi 10.12.: da došašće nije samo vrijeme čekanja dolaska Gospodnjeg nego i hod prema Gospodinu...
pa... što čekamo: krenimo...
Post je objavljen 09.12.2007. u 08:37 sati.