Marketing
As I walk through the valley of death...
Nekada ljudi jednostavno ne vide ono što im je pred licem...
Nema čovjeka koji uči na svojim greškama...
Svi smo mi umišljena i razmažena derišta, željeli to priznati ili ne...
Žalimo što ne živimo životom rock zvijezde, a ne vidimo da je njima lošije nego nama...
Živimo tmurnim i očajnim životima jer ne vidimo potencijalnu sreću oko nas...
Možda jednostavno nismo dovoljno inteligentna vrsta koja može prepoznati ljubav i radost pred sobom...
Nema apsolutne istine, sve je relativno...
Hamletovim riječima, biti ili ne biti, pitanje je sada...
Biti, ili ne biti – to je pitanje.
Da li je časnije u duši trpjeti
Metke i strelice silovite sudbine
Il pograbit oružje protiv mora jada,
Oduprijet im se i pobijedit? – Umrijet – usnut-
Ništa više; dokončamo li u tom snu
Bol srca i tisuće drugih udaraca
Koje tijelo baštini, tad je to svršetak
Što pobožno ga treba željet. Umrijet – usnut –
Usnut! I možda sanjat. Da, tu je smetnja;
Jer snovi što nas u snu smrti mogu snaći,
Kad stresemo sa sebe vrtlog taj zemaljski,
Oklijevati nas čine. Zbog tog obzira
Ta nesreća života tako dugo traje.
Post je objavljen 09.12.2007. u 00:51 sati.