Malo da se raspišem, vec kad opet eto subota navece, tj nije vise ni vece, nego noc, al dobro recimo da je jos mlada noc ko sto se serucka tako cesto u stereotipnim spikama i tak slicnim pizdarijama, bas sad tak slusam neke pjesmice, dosta dobrih ima za koje nisam ni cuo, nije vazno o kome se radi i koje pjesmice, al bas sam se onako zapito malo, imam tamo jednu gitaru staru onu akustaru iza vrata, sad vise nema osobe koja je svirala sa njom tu i tamo tak da samo skuplja prasinu, nitko nece da je se rjesi, a opet nicem ne koristi, jednom recimo davno, nije bas neka davna povijest u pitanju, ali opet ima sad vec neko vrijeme odkako se to desilo, u stvari nije se desilo, al mislio sa tu gitaru poklonit jednoj osobi koja vise ni ne zna za mene sad, u stvari ko sto ja znam rec, nista se ne zaboravi, ako se ikad zapamtilo, ali se zanemari i ignorira, to definitivno, u stvari sto sam ja htjeo pisat, da. ta gitara me tako nekad malo ko privuce i onda kad nema nikog onda znam nekad malo provuc prste preko nje, malo cisto iz znatizelje malo prodrndam onako bez ikakvog znanja, da nebi netko mislio da znam svirat, ja to onako na sluh koji je upitno dali imam uopce, ali eto nekad me tako povuce cisto da sam sebe preispitam malo, tako da cesto znam tako mislit da bi mozda i znao nes iddrndat na tim kojekakvim instrumentima, inace muzika mi je dosta velika inspiracija u svem sto radim i nekad i ja pomislim da se pokusam bavit nekom svojom vrstom, al eto nekako unatoc tome sto mi je sve nekako pri ruci nikako da za prave pokusam nesto, valjda me to ne privlaci dovoljno da bi se odvazio tak sta napravit, a opet i ne ostavlja me ravnodusnim, vjerojatno je to sto danas ljudi ne znaju bit potpora, pa i na sebi vidim cesto da inat puno bolje djeluje od potpore i kojekakve podrske, u stvari inat cesto djeluje bas zato sto nedostaje potpora u bilo cem, ne samo u glazbi i tak tim stvarima, danas je takvo doba da svi misle da su najpametniji, a i ja sam onda u zadnje vrijeme uzeo sebi za pravo da sebe smatram pametnim ipak to je kazu dobro za samopouzdanje iako je odustajem od svog dozivljaja pameti kad vidim da bi mogo ispast glup, tako na neki nacin sacuvam sebe od preispitivanja pameti od strane drugih, iako u zadnje vrijeme mi nekako oslabilo to misljenje prema drugima, u smislu da me ne zamara previse sto drugi misle. mozda sam na neki nacin tu svoju tvrdoglavost, ne mislim na onu tvrdoglavost koju ljudi utrpaju kad pjevaju hvalospjeve o sebi da bi ispali zanimljiviji drugima, to nije zanimljiva tvrdoglavost, nego tvrdoglavost koja me je nedavno dosta ogranicavala u nekim mojim odlukama i razmisljanjima i sada u zadnje vrijeme sam tu svoju, nazovimo ju manu nekako okrenio u svoju korist, sto se nebi bas moglo rec u korist ljudi oko mene, ali mislim da je vrijeme da prestanem da se zavaravam, da ok, lijepo je mislit da se sve moze lijepo rjesit i da moze bit fino, ali ipak prvo se treba gledat na sebe i pobrinut se za svoje dupe pa onda gledat druge, u stvari ne moze nitko ni bit od pomoci drugima ako nije sebe doveo u red, sad sam promasio jedan zarez kod ako ako me moja pamet dobro sluzi, al nema veze i onako ne stavljam tocku unutar kilometar teksta pa nema veze, nego tako nedostatak te podrske me nekako poceo cak i ljutit na neki nacin, ali eto kod mene ta nekakva ljutnja prema svijetu i to podcjenjivanje mene kao covjeka djeluje kao neka vrsta poticaja. shvatio sam da u jednu ruku i volim kad me ljudi podcjenjuju bar malo, onako da misle da nisam sposoban za neke stvari i da nemam pojma i tak to, sto je danas jako cesto da ljudi jedni drugima prebacuju pa se vrijeđaju, a ja nekako pogotovo u zadnje vrijeme ili se kaze u posljednje vrijeme, ok nema veze u posljednje vrijeme ja nekako to koristim za neku svoju motivaciju, da svima dokazem da su u krivu i da onda samo stanem i slatko se nasmijem kad oni sami skuze u svojoj glavi da su u krivu bili cijelo to vrijeme. mozda i je malo onako pokvareno u jednu ruku, ali mora se i to nekada, u stvari to je dobro cesto radit, daje taj jedan osjecaj vaznosti, bar meni, a sad ako cemo gledat ljude koji ne mogu to tolerirat onda opet sami sebe ogranicujemo na jako uzak krug aktivnosti i razmisljanja, a meni se to ne sviđa, ne volim one ukocene linije razmisljanja, pretbaranja pred ljudima, glumu bez pokrica i slicne stvari, nisam stvoren da budem frajer na kredit i onda se ni ne trudim bit jedan od njih, zivim sa jednim i to mi je sasvim dovoljno za ovaj zivot, cisto da imam sta za gledat zanimljivog preko dana. kolko god mislim da mi je jedan moj nadimak dan onako bezveze, uvjek see vracam na njega u takvim situacijama i mislim si kako se poklopi fino koda je taj biser koji me prvi put tako nazvo znao neke stvari koje ni ja tog dana nisam znao, al dobro nema to ni veze sad, sad me pobunila muzika.
e da nekidam mi tako jedna osoba rekla da je cula neki biser na radiu, nesto o projateljima i prijateljstvu, pa se malo zapitam, kazu prijatelj je onaj tko ti pomogne kad treba i bla bla, te shemice, kad zaglavis da ne bude ono joj ovo ono, nego da uskoci i izvuce te iz govana, kad moram bit prost. onda opet kad okrenemo tu definiciju dođemo na onu foru da ti netko valja samo kad mu trebas, ono tradicionalno iskoristavanje, to svi imaju i u krugu uze obitelji, ako netko nema eto bas mi je drago zbog njega i blago njemu, ali vecina ipak ima mislim, tj. ja sam bar tako uvjeren, ako sam u krivu ok, nije da me puno brine, u stvari tko nema u uzem krugu obitelji ima u sirem ili na poslu ili u drustvu, ili upravo ima jednog takvog tog nazovimo ga prijatelja koji zna samo doc trazit uslugu kad nesto treba, a opet po definiciji ako mu onda ne pomognes ti kao nisi prijatelj njemu, a ako on ne trazi pomoc od tebe kad zaglavi onda on tebe ne smatra svojim prijateljem kad ne moze od tebe zatrazit pomoc kad mu treba, tako da kako god okrenes to prijateljstvo uvjek ispadne da ti i najbolji prijatelj nije prijatelj i da nitko ne moze bit prijatelju prijatelj, a ima ona jos jedna pametna, kaze vako, "neprijatelj mog prijatelja ne moze bit moj prijatelj" ili sto bi bilo netko tko nije prijatelj tom mom prijatelju koji u stvari nije ni meni prijatelj ne moze bit moj prijatelj, a u stvari ni ovaj moj prijatelj na prvom mjestu ne moze da mi bude prijatelj kad u stvari nije prijateljski da trazi uslugu kad mu zatreba ili da meni samo radi usluge da mi bude prijatelj, u stvari prijateljstvo je ko kurvanje, ili bolje receno kuja, prave prijatelje se onda po tim pametnim pricama samo iskoristava, a neprijatelje izbjegava ili u stvari ako smo normalni za neprijatelje nas zaboli kurac, tako da ispada da smo bolji prema neprijateljima nego prema najboljim prijateljima, neprijatelj nece nama radit nikakvu uslugu na lijepe oci i tako automatski nas sprijecava da ga iskoristavamo, a i kad on od nas trazi uslugu mi mu necemo napravit i onda sprjecavamo neprijatelja da nas iskoristava i uzajamno si pravimo uslugu da budemo ko fol bolji ljudi, tako da ispadne da bas zbog prijateljstva ima sranja, da smo svi neprijatelji bili bi veci prijatelji nego ovako kad imamo prijatelje, prema kojima se naravno ponasamo kao prema neprijateljima, a i oni isto tako prema nama, naravno to nitko u prvu ruku nije izgleda svjestan ni dok pomaze, a ni dok trazi uslugu, nego uvjek kasno skuze svi, malo im retardirano paljenje za 2°, treba nabacit jedno 4° naprijed pa da budu 2° u plisu ili unaprijed sto bi se reklo da ranije upale, prije nego ih itko prejebe, al opet onda kad nekad naletimo na takvu osobu koja sebe stiti i od prijatelja i neprijatelja opet onda svi krenu da se prave pametni kao i inace, to je normalno, pa krenu sa kojekakvim neprijateljskim mislima i komentarima, a nisu ni svjesni da su takve osobe iako su jako rijetke u stvari njima najveci "pravi" prijatelji, dok su im prijatelji koji sjede upravo pored njih najveci naprijatelji i ogranicenje. istko ko sto se cesto vjerujem dosta ljudi moze tako osjecati i prema najblizim osobama iz bitelji, kolko god im bili bliski i dragi i sta ja znam sta sve ne, opet bas te osobe od kojih se na neki nacin puno i osekuje i prema kojima se ima najbolje misljenje znaju bit najvece ogranicenje i prepreka u ostvarenju nekih ciljeva koji su eto doticnoj ocobi koja se nađe u takvoj situaciji recimo tog trena jako vazne, u krajnjem slucaju i za samu srecu te jedinke, jel ipak sve sto radimo radimo zbog tog osjecaja, onako kad samo onaj glupi smjesak ispliva na lice, u stvari ne mora ni doc do smjeska, ali se oci uvjek nasmjese bar malo i mislimo kako smo konacno napravili taj jedan pišljivi korak gore po tim nekim stepenicama o kojim svi pricaju, a nitko ih nije vidio.
e pa meni je sve sto radim opravdano i vrijedno svih zajebancija kad bar na trenutak pomislim da sam vidio i nagazio tu stepenicu, taj osjecaj da si napola zagazio iz rupe. sto vise treba ikome od osjecaja da je nesto postigo i da su sve te pizdarije nevazno kolko ih je netko imao i prosao, ali kad si nekim detaljima to mozemo bar malo opravdat, nema boljeg osjecaja od toga... .. .
u stvari nekad samo treba trenutak mira da covjek malo pogleda oko sebe, nije potrebno cesto uopce ni napravit nesto, nego samo pogledat oko sebe i shvatit u stvari da je sve ok, sto ja znam rec fino, recimo da se upravo sad i ja tako osjecam, bas mi je fino iako ja i kad najjace zaglibim u nesto kazem da mi je fino i fantasticno, al mozda je to bas zato i tolko razlicito ko fol nama, kad je u stvari isto, bar se meni tako cini po tome sto sam ja imo srece proc, nekad je jednako kad covjek uspije i misli da sve ima i kad covjek ujebe nes gadno i skonta da je opizdio dupetom direkt na pod i da nema nista, dođe ta jedna faza kad jednostavno ni vrijeme ne igra nikakvu ulogu vise i tih par trenutaka onako bas bide svejedno, nis vise nije vazno, nema nikakvih briga ni zurbe, samo taj neki fini smirujuci osjecaj kad jednostavno tamo negdje u mracnom dijelu uma znamo da nas ceka jos puno toga i puno pizdarija, ali to samo ostavimo za neko drugo vrijeme i koristimo trenutak samo za sebe.
i onda netko kaze kako mi je tesko u zivotu i kako je zivot okrutan i nepravedan, pa ja na to samo kazem da ljudi svasta pricaju a od sve te price puno toga seru, pa da pa nije ni meni krasno, mislim je, ali ljudi to povezuju cesto sa imastinom, gle ovaj ima ovo, gle ovaj ono, u stvari na kolicinu se inace sugerira, al nije bitno, ljudi su jako ograniceni, u zadnje vrijeme sve vise i vise, samo se spusta sve i nazaduje, tako da za one preostale donekle normalne, bar ova klasa koju ja smatram normalnom oni ce uskoro doci na svoje, kad vecina naglo uzmakne nazad ko sto su krenili, al onda ce opet bit druga vremena i opet ce se upitar prsti u ljude koji su dali nesto od sebe da bi im bilo dobro i da ih ne brine misljenje drugih, onda ce se opet pricat kako su oni losi i kako su prevarili ovog ili prevarili onog, al to je ljudska bolest i to jedna od najtezih bolesti koje haraju ovim svijetom i na nasu zalost neizljeciva je i nikad nece ni bit mogucnost da se ikako izljeci, bar sam ja uvjeren da za zavist i ljubomoru ne postoji lijek, a i kao sto svi sebe smatraju najpametnijim, tako onda i ja sebe smatram najpematnijim i mislim da sam u pravu, reko bi znam, ali ja nisam svi tako da imam svoju nijasnu pa samo mislim.
dosta za ovaj put, i da znam da sad naslov nema bas smisla... .. .
Post je objavljen 08.12.2007. u 23:12 sati.