Satnija strojničara ojačana tenkovima – Tunskirh 1945.
Nakon što je iz pokreta forsirala rijeku Odru, nadnevka 2. travnja 1945., sovjetska 226. pješačka divizija naletjela je na jači otpor i dva je dana tukla tešku borbu za proširenje mostobrana u području Ergut – Tvorkau. Tijekom borbi sovjetski vojnici uspjeli su proširiti mostobran, (mostobran je crta na kojoj se vode borbe, a sve iza te crte je desantna osnovica – po Athumanunhu), po crti bojišnice na 2 km, a po dubini desantne osnovice 1,5 km. No, svi daljnji pokušaji sovjetskih vojnika redom su doživljavali neuspjeh. Naime, njemački vojnici utvrdili su otpornu točku u području Tunskirha i iz nje preciznom i ubitačnom paljbom i vatrom, (paljba je opaljenje iz oružja, a vatra je djelovanje, učinak, te paljbe po cilju – po Athumanunhu), iz teških strojnica i topova uporno branili svoje položaje. Otporna točka nalazila se na manjoj uzvisini, a svi prilazi prema njoj bili su otkriveni i lako ih je bilo moguće nadzirati paljbom. Naročito dobro, glede inženjerijskog uređenja, bila je utvrđena istočna padina te uzvisine, jer tu su pored dobro utvrđenih rajona postavljene žičane i minske zaprijeke. Otpornu točku branila je njemačka pješačka bojna uz vatrenu potporu 8 topova i 5 tenkova. Izuzetno opasni bili su upravo ti njemački tenkovi koji su znalački djelovali kao pokretne vatrene točke, ali i kao glavna snaga za izvršenje protunapada. Zapovjednik divizije nadnevka 4. travnja odredio je 985. pješačku pukovniju da pomogne 226. pješačkoj diviziji neutralizirati njemačku otpornu točku kod Tunskirha. Zapovjednik 985. pješačke pukovnije za izvršenje zadaće odredio pak je 30 strojničara iz zapovjedne satnije pukovnije i još 30 strojničara iz 2. pješačke bojne. Ta namjenski organizirana snaga, jačine satnije ojačana je s još 7 tenkova tipa T – 34. Zapovjednik NOS – a bio je satnik M. A. Zujev. Plan za zauzimanje OT bio je slijedeći: satnija strojničara trebala se ukrcati na tenkove i u samo svitanje 5. travnja, a nakon topničke priprave, munjevitim djelovanjem zauzeti OT. Nakon zauzimanja OT na to područje trebala je stići 1. pješačka bojna ojačana s dvije topničke bitnice topova 76 mm iz divizijskog topništva. Satnik Zujev podijelio je NOS na dvije skupine i svakoj odredio preciznu zadaću. Tako je Prva skupina sastava 25 strojničara i tri tenka OT trebala napasti u području crkve sa zadaćom ovladavanja sjevernog dijela Tunskirha. Druga skupina sastava 35 strojničara i 4 tenka trebala je Tunskirh napasti iz smjera jugoistoka sa zadaćom uvlačenja u protivničku pozadinu. Za eventualno odbijanje protivničkog protunapada određena je jedna bitnica topova 76 mm iz sastava pukovnijskog topništva. Topnici su svoje položaje trebali zaposjesti uz nasip željezničke pruge u području željezničke postaje Tunskirha. Tijekom dana 4. travnja satnik Zujev sa svim zapovjednicima strojničara, tenkova i topova do najsitnijeg detalja prošao je plan, a dogovoreni su i signali koji će se rabiti tijekom borbe. Tako su strojničari dobili signalne pištolje s večim brojem crvenih signalnih metaka s kojima su trebali pokazivati ciljeve posadama tenkova, a strojničari i tenkisti dobili su RU s kojima su opet trebali komunicirati s topnicima i njihovu vatru navoditi na izabrane ciljeve. Strojničari su trebali prvo pokucati po tijelu tenka, a to je značilo: Pozor! Gađaj na cilj u čijem je smjeru ispaljena crvena raketa!' Za neposrednu zaštitu tenkova, od eventualnih protivničkih lovaca tenkova, satnik Zujev odredio je u svakoj skupini po jednu podskupinu sastava 9 strojničara. Nadnevka 5. travnja 1945. točno u 0530 sovjetsko topništvo izvršilo je topničku pripravu napada na OT. Točno u 0536 u napad su krenuli tenkovi natovareni strojničarima, a topnička priprava prenijeta je po rubnim dijelovima Tunskirha. Dok su se sovjetski tenkovi približavali njemački 'pancerfausti' otvorili su paljbu po njima. Sovjetski strojničari ne silazeći s tenkova odgovorili su na paljbu i zasuli su 'pancerfauste' ubitačnom vatrom. Izuzetno brzo kretanje tenkova i ubitačna strojnička paljba strojničara urodili su plodom i tenkovi su se dokopali ruba naselja bez gubitaka. Prva skupina na sebe je skrenula svu pozornost protivnika, pa je tako druga skupina još lakše ušla u pozadinu protivnika. Iznenadna pojava sovjetskih strojničara u pozadini potpuno je zbunila i demoralizirala njemačke vojnike koji su se nakon kraćih uličnih borbi i razmjeni paljbe brzo predali. Predaja njemačkih pješaka dovela je u bezizlazni položaj njemačke tenkove koji nisu ni stigli reagirati, pa su se na kraju i njemački tenkovi predali bez borbe. Ubrzo je zauzetu njemačku OT okružila sovjetska 1. pješačka bojna 985. pješačke pukovnije, pa je svako pojačanje iste bilo uzaludno. Sovjeti su imali samo 5 ranjenih strojničara, a svi su tenkovi ostali neoštećeni. Nijemci pak su imali 11 mrtvih vojnika, 12 ranjenih, te 83 zarobljena. Izgubili su svih 5 tenkova tipa Panter koji su neoštećeni pali Sovjetima u ruke. Pored tenkova Sovjeti su zarobili još i 7 topova 75 mm, te oko 120 pušaka i strojnica.
Post je objavljen 08.12.2007. u 23:10 sati.