Marketing
Old stories - "Crkva duhova"
S vremena na vrijeme ću pisati priče naših starih koji su živjeli na selu bez tv-a i radija, a hladne večeri su ubijali paranormalnim pričama koje su sami doživjeli. Serijal će se zvati "Old stories - NASLOV PRIČE".
Priče uglavnom dolaze od mog prijatelja. Večeras, kao i mnoge večeri, smo bili na vručoj čokoladi u jednom splitskom kafiću i ispričao mi je jako zanimljivu, "pomalo" jezovitu priču.
U selima su ljudi svako jutro odlazili na zornicu, tj. jutarnju misu u crkvu. Pola sata prije mise bi zvonilo zvono koje je mještane pozivalo u crkvu. Jednu noć ženu probudi zvono crkve. Inaće je zimi u to doba bila još noć, ali joj se činilo da je premalo spavala i da su zvona uranila. Svejedno je ustala, obukla se i otišla u crkvu. Vani nije bilo nikoga. Kada je ušla u crkvu ona je bila puna nepoznatih ljudi. Nikog iz sela nije vidjela. Čak je i fratar bio nepoznat. Nije joj bilo ništa jasno, ni tko su ti ljudi ni što tu rade. Do nje dođe njena rođakinja koja je bila mrtva. Žena je pita da što ona tu radi, zar nije mrtva? Rođakinja joj reče da je mrtva kao i svi ti ljudi u crkvi i da sada bježi što brže može dok je nisu skužili. Pitala je zašto, a rođakinja joj reče da nema vremena objašnjavati. Ako je skuže rastrgat će je. Žena je to shvatila ozbiljno i krene, ali je rođakinja zaustavi i reče da skine maramu s glave i baci je. Žena izjuri iz crkve, baci maramu i otrči u selo što je brže mogla. Kucala je na sva vrata i skupila mještane na ulicu. Ispričala im je što se desilo, a oni joj nisu vjerovali. Neki su joj rekli da je sanjala, a ona im je objasnila da trčanje iz crkve baš i nije bio san. Svejedno se nitko nije usudio otići provjeriti što se u crkvi dešava. Ujutro, kada je otišla do groblja, na svakom grobu je bio komadić njene marame i tada su joj povjerovali.
Post je objavljen 08.12.2007. u 22:59 sati.