Marketing
Hrvati
Više od riječi...
Ploče ambona s imenima kneza Svetoslava(?) i Držislava iz Kapitula kod Knina i natpisom "DUX HROATOR"(knez Hrvata) iz druge polovice 10 stoljeća.
"I (...)CLV DUX HROATOR(um) IN TE(m)PUS D II IRZISCLV DUCE(m) MAGNU(m)"
Greda i zabat s imenom kneza Branimira iz Šopota kod Benkovca.
Natpis pripada vremenu vladanja kneza Branimira iz druge polovine 9. stoljeća.
S donje lijeve strane zabata je bila ploča sa natpisom
"BRANIMIRO COM(ite)"
(Branimir vojvoda...)
I desno,nastavkom natpisa na samom zabatu:
"DUX CRUATORU(m) COGIT(avit)"
(knez Hrvata naumi...)
U cijelosti sastavljen zabat,dao bi se iščitat kao..
(Branimir vojvoda...knez Hrvata naumi...)
Hrvatski grb na crkvici Sv. Lucije potjeće ne kasnije od 1494 . Jurandvor ,otok Krk
Uvećano..
Zapis na glagoljici iz tzv. "turske Hrvatske" iz Bužima kod Bihaća.
Tekst je najvjerojatnije nastao nakon smrti
Jurja Mikuličića 1495,a posvećen je
sa puno hvale upravo Jurju koji
navedenu utvrdu Bužim podignuo da se suprostavi Turcima.
Ploču je 1876 našao i iz zida izvadio austrijski oficir.
U tekstu na glagoljici piše:
“Ta grad sazidal iz fudumenta izibrani
knez Juraj Mikuličić. U nu vrime va vsei
hrvatskoj zemlji boljega čovika ne biše,
zač u kralja Matijaša u veliki počtenji biše,
zač ot cara turskoga Ugarskoj zemlji
mir našal biše. I car rimski, ta ga
dobrim čovikom zoviše. I vsaki od tih
poglavit dar dal mu biše. A Hrvati ga
za nenavist hercegom Ivanišem pogubiše.
Ki li se oće takim čovikom zvati, neka
takov grad iz fundamenta ima izzidati,
tere sebi tako...”
Marko Marulić potječe
iz splitske plemićke obitelji Pečenić.
Marulić je pisao i hrvatskim i latinskim
jezikom, a najvažnija su mu djela
De institutione bene vivendi
(Venecija, 1506.), Evangelistarium
(Venecija, 1516.), Quinquaginta parabolae
(Venecija, o. 1510.), De humilitate et gloria
Christi (Venecija, 1519.), Judita
(Venecija, 1521.), Epistola … ad Adrianum VI.
(1522.), De laudibus Herculis (Venecija, 1524.), Davidias (Zagreb, 1954.) i dr.
Gotovo u cijelom opusu zauzet je
širitelj i tumač temeljnih zasada
kršćanske moralke, no uz duboku
religioznost i trajnu sklonost moralnoj
pouci očituje i tipično humanističku
širinu interesa (književnost, povijest,
politika, arheologija, slikarstvo) i
svestranu erudiciju te renesansnu
sposobnost sinteze hrvatske, latinske
i talijanske književne tradicije.
Prvi u Hrvata prevodio je Dantea i Petrarku:
s talijanskog je na latinski preveo!
Svjetsku slavu Maruliću su donijela
latinska djela: De institutione bene vivendi
(Uputa za dobar život, Venecija 1506)
i Evangelistarum (Venecija, 1516).
To su kompendiji katoličkog morala i
upute o tome kako taj moral treba
održavati, ilustrirane primjerima iz
Evanđelja i života svetaca.
Po tim djelima, koja su doživjela
mnogobrojna izdanja i bila
prevedena na više jezika,
Marulić je postao pisac
svjetskoga glasa.
U jeku Turske opasnosti kroz svoja
djela provlačio je religiozno i
patriotsko buđenje svijesti što se
najbolje osjeća u njegovoj pjesmi
"Molitva suprotiva turkom"(1508 g.)
u kojoj osjeća pozvanost Hrvata da
štite zapadno-krščansku kulturu od
Turske opasnosti.
U njemu ističe hrvatsko rodoljublje
i primjerice piše:
"..boj su bili š njimi Harvati, Bošnjaci
Garci ter Latini, Sarblji ter Poljaci.."
Travanj 1501.
Najvažnije i najznačajnije, a ujedno i prvo književno
djelo pisano hrvatskim jezikom što je
Maruliću donijelo titulu "oca hrvatske književnosti"
Preslika naslovnice prvoga izdanja
“Libar Marka Marulića Splićanina u kom se uzdarži istorija svete udovice Judit u verslih hrvacki složena kako ona ubi voj-
vodu Olofenea po svidu vojske
njegove i oslobodi pu-
k izraelski od veli-
ke pogibili”.
objavljeno u Veneciji 13. kolovoza 1521. godine,original naslovnice
...i preslika naslovnice istog djela
tiskanog nekoliko godina poslije također u Veneciji
Post je objavljen 08.12.2007. u 20:41 sati.