ponovno tuga...ovaj tjedan mi je bio katastrofalan,nizali su se problem nad problemom.ona situacija sa krivnjom ponovo je isplivala na povrsinu,djed mi je na samrti,stara je u slavoniji kod njega,mi idemo samo u slucaju najgoreg,zelim ga se sjecati kakav je bio a ne ovakvog kakav cujem da je sad,a i malo je kriza sa novcem,nisam bila u skoli jer nisam bila sposobna ucit tri predmeta za jedan dan,da nakraju nismo ni pisali sva tri,glumila sam bolest i nakraju se zapravo razbolila(prehladila,nije tolko strasno),ocjene mi nisu bas bajne,trebam jos 2 jedinice ispravit,a nemam bas ni snage ni motivacije da se uhvatim knjige...samo sam cekala petak navecer da se s njim nadjem,da mi bar malo bude lakse,nakraju on se nije pojavio...kaze da mu se po kisi uopće ne izlazi iz stana,zamolila sam ga ali on je i dalje bio pri svome.nakon dugog nagovaranja odustala sam.petak sam provela uz big brother,neki tupavi bozicni film(a mrzim bozic) i odvratan bambus i vec u 11 bila u krevetu.nisam odmah zaspala,previse toga me mucilo.brijala sam si sta ja bas ne zasluzujem srecu,sta bas sve mora ici nizbrdo,postavljala sam si milijun pitanja bez odgovora i nekako zaspala.danas sam i dalje sva nekako tmurna.cula sam se sa starom.djedu bilo najprije kao nesto bolje(a bilo mu i srce stalo i 2 put ga reanimirali) pa sad opet stanje ko prije,doktori samo odmahuju glavom.cijeli dan sam trcala po kuci,kuhala,cistila,po 100 put sudje prala samo da se ne opterecujem ali i dalje sam out.negdje duboko u sebi se tjesim i govorim si kako ce biti bolje i kako ce ponovo biti ruzičastih dana ali nikako da ih docekam.slusam tošinu "igru bez granica" i tako se pronalazim u njoj...