Svijet.
Je li to ono veliko okruglo, poput lopte, što se okreće oko svoje osi kao što su nas učili u školi?
Ili je on mnogo opširniji pojam. Možda postoje različiti svjetovi. Moj, tvoj...?
Koliko god oni bili naizgled daleki, na pragu su istog života.
Potekli od istog Boga...
I sve riječi su suviše malene kad govorimo o toj veličini...
Od čega je satkan život.
Onaj materijalistički....?
Ili duhovni...
I kojim zapravo živimo?
Šta se krije iza naših želja da to otkrijemo, i šta će biti poslije ovog svijeta.
Pronašla sam odgovor. Život je satkan od trenutaka.
Trenutaka kojih sam i ja dio.
Koji su dio mene.
"Život ne mjerimo brojem udisaja, već trenucima koji nam oduzimaju dah"- i to je valjda bit svega.
Ima li većeg blaga od zalaska sunca, protkanog zlatno - crvenim bojama, od zagrljaja voljenih nam osoba,jednog jedinog osmijeha koji znači sreću...
Bilo kako bilo i ovaj život i ovaj svijet imaju svoj kraj...
Najveća čar u tom je jer ne znamo zašto, kako ni kada...
NI da li to možemo promijeniti.
I baš zato je život satkan od trenutaka.
A samo oni lijepi nam osjećaju u sjećanju.
-ruka u ruci, zagrljaj, osmijeh, vjetar u kosi, sjaj u očima,šapat, čak i pogled- ponekad traju kraće od trenutka, a sjećanje je tu zauvijek.
Iako pomalo u sjeni, jer tamo i pripada.
Život je sada.
Treba ga živjeti...
Post je objavljen 08.12.2007. u 20:21 sati.