Jej...
Hello,jawlja wam se plawooka..
S nju frizurom...
Sad sam kowrrrrchawa,bash sam si swiit..
Zbedirana sam i dalje...
Nie opche potrebno spominjati..
Kad gledam iza sebe sad ,widim jedan duuuuuugi,tuzzzzzzzhan tjedan,bolan
,a opet su tu neke sitnice koe me wesele...
Bojim se,swega shto dolazi...
Al opet zhivim iz dana u dan,teshko je...
Mob wishe ni ne gledam,znam sms-a nema..
Kad shechem gradom navinem ipod,da odjurim shto prie,shto dalje...
Gledam ljude,swi su happy,znam
imaju i oni svoje probleme..
Nek budu sretni...swi...
Mene weseli dolazak Božića,al nechu tako daleko..
Za sad me weseli sutrashnja misa kod fratra,u 9 sati ujutro...
Ljudi moji,tam je u 9 prekrasna misa...
Ja tak uzhiwam ,ostawim swe probleme.
i to me za sad weseli..
Bar neshto..
Non stop sam u toj svojoj sobi,muvam se po kuchi,ajjde otishla sam bila ovaj tjedan u shooping,
ali ah...
Nie ni bitno...
Nie nish bitno,nikome nie niti stalo do mene...
Swe samo lazhne nade...
Jucher sam izashla iz TS,narode ja sam taaaaaaaaaako tulila u autu..
I opet mislim,pa chemu to,zbog njih??Pa niedna ta suza nie vrijedna njih,a
opet kad gledam zbog NJIH tih jebenih budala sam psihichki na 0..
Srozana do kraja,i ne mogu si sama pomoch vishe,ne mogu...
Znam da ne bi treala gledati ko shta kazhe,al onda opet se pravim
ja to mogu,ja to znam,nie me briga ke ko kazhe,a swaka ta njihova mene
zaboli i to potisnem u sebe josh dublje i sad ochito pucam po shawowima...
Prewishe se toga nakuplja u meni...
i na shta lichim,na zombia s plawim kowrchama, i welikim chupawim slatkim bucnama...
Ma gadim se sama sebi,bash sam si FUI..
Plachljiva,zbedirana...
Swe me shebe,bilokoja kriwa rijech..
I zato najradije ljudi moji sjedim,shutim,slusham ipod i da imam novi hoby SHTRIKAM...šTRIKAM...
Da ja shtrikam narode..Ko bakica..
Shtirkam svojim pesekima shalowe..
Bash sam ono,mislim ajde pogledajte do chega sam se ja dowela...
Ma...
Idem bolje...