Marketing
Krah...
Upravo sam se posvađala sa najboljom frendicom. Nakon svih naših nesporazuma u zadnje vrijeme danas smo se našli i dotaknuli neke teme koje ja možda sama i ne bi spomenula. I tako smo imale veliku raspravu. Rekla sam joj sve što me mučilo i pokušavala joj objasniti razloge zašto sam se udaljila od nje. Jer to je bilo ono logično, ono što su mi drugi stalno govorili. Razgovaraj s njom. Samo tako ćeš nešto rješiti. I bome ništa nije ispalo onako kako sam si ja to zamislila.
Na svaku moju novu rečenicu, na svaki problem koji sam se ja odlučila reći naglas, ona ne samo da me nije shvatila, nego me samo izkritizirala i napala me zbog stvari koje ja osjećam i načina na koji ja doživljavam stvari. Na kraju sam ja ispala za sve kriva, i ja sam ispala ta koja se nimalo ne trudi oko našeg prijateljstva, i kojoj nije stalo, i koju nije briga, i sve ostale prigodne epitete sam si priskrbila. Znam da joj se nisam često javljala, ali ne zato što mi nije bilo stalo, nego zato što je svaki naš kontakt završio novom svađom. I često nisam imala snage ju vidjeti ili se čuti sa njom, jer nisam mogla to podnijeti. U zadnje vrijeme me već dosta toga muči što nema veze s njom, i neki vrše pritisak na mene zbog faksa i sličnih stvari, i stvarno mi nije trebalo još živciranja. Ali eto uvijek sam našla načina da se živciram. Već me dugo nije pitala kako sam zapravo, nisu ju uopče zanimali moji problemi, jer kad sam ih spomenula ona je uvijek imala važnijih stvari za pričanje. Zadnjih godinu dana smo i pričale samo o njoj. I njenim problemima.
I sad, kad sam već skupila hrabrosti da joj sve kažem, ona me napala što joj nisam sve to prije rekla i kako je ona mogla znati da nešto nije u redu. Znam, možda i jesam trebala nešto prije reći, ali bojim se da nije bila zainteresirana za slušanje. Kao što to nije bila ni danas. Od svih mojih riječi nije ni jednu razumjela, od svih mojih razloga, nije ni jedan shvatila. A to je i razlog zašto sam tako dugo šutila, znala sam da me neće razumjeti. No jedno mi nije jasno. Svi koji me dobro poznaju primijete svaki moj trenutak i tuge i sreće, i najsitnije promjene, a ona koja me pozna najduže i koja me najbolje nekoć poznavala, nije godinu dana primijetila da se naš odnos promijenio.
Rekla sam joj i da se često izderavala na mene, a ona se nije nikako mogla sjetiti da je to ikad napravila. I zamjerila mi što takve stvari, njoj skroz nevažne, pamtim. Kako ne bi zapamtila da mi se najbolja frendica dere na mene. Meni to nije neka sitnica. Meni je to stvar koja me duboko pogodila. i još se počela smijat na samu pomisao da se ona ikad derala na mene. Baš mi je to bilo duhovito.
Rekla je i da se boji da jedna druga frendica utjeće na mene, da sam postala lijena na nju i da ne želim na kave i van. Lijepo sam joj objasnila da nitko ne može utjecati na mene ako ja to ne želim, jer nemam više pet godina. Navikla sam da smo frendice koje po cijele dane vise skupa, koje se nađu stalno i svugdje, a ne da ja moram trčat u grad na kavu da ju vidim.
Krivo mi je sad zbog svega. Krivo mi je što smo se tako zakačile, što joj nisam prije sve rekla jer sam mislila da me ne želi slušati, no ipak mi se čini da ne želi, krivo mi je što sam joj prebacila neke stvari koje joj nikad prije ne bi spomenula niti sam to ikad namjeravala, krivo mi je što me nije ozbiljno shvatila, krivo mi je što nisam imala što odgovoriti na sve njene napade, što nisam imala snage joj reći sve što sam htjela jer sam se suzdržavala da se ne raplačem, krivo mi je što smo se tako rastale, što je ona otišla uvrijeđena i rekla mi da mi se više neće javljati jer meni nije stalo do našeg prijateljstva. Krivo mi je što sve utječe toliko na moje raspoloženje i što mi se cijeli svijet ruši. Jednostavno mi je zbog svega krivo.
A jednostavno ne znam što da radim da išta promijenim...
Post je objavljen 08.12.2007. u 17:44 sati.