Marketing
Na Ravnjašu u suton
Dobar dio djetinjstva smo proveli zajedno, igrali se kauboja i indijanaca po baščama, a kasnije smo svatko svojim putem. On je vrlo vrijedan, i hobi mu je voćarstvo, poljoprivreda, a probao je uzgajati i prepelice i stotinu drugih čudesa. Nikad neću znati zašto je kao dijete dobio ružnjikav nadimak Gunga. Dobro je igrao nogomet i uvijek inzistirao na pravednosti. Njegovom bratu sam svirao svatove, a njemu ne, jer je eto tko zna zašto ostao neženja. Šteta, moglo bi se reći, jer je dobar čovjek, vrijedan, poštenjačina koja itekako brine o imanju i koliko znam svi ga poštuju, a to su i dokazali prije nekoliko godina kad su ga izabrali za načelnika Općine Nova Kapela. Ima veliko humano srce, ali nije hvalisavac. Namjerno spominjem to sada u ovo predblagdansko vrijeme, jer moram reći kako zdušno pomaže jednu obitelj u kojoj djeca koja su ostala bez roditelja i žive sa svojom starom bakom. Nažalost zbog zdravstvenih problema (s kičmom) morao se zahvaliti na funkciji općinskog načelnika (koju je na vlastito inzistiranje obavljao volonterski a ne profesionalno). On jednostavno nije htio napustiti posao na naplatnim kućicama na autoputu. Kako sam kaže, odlučio je malo „stati na loptu“ i malo se manje sekirati i malo se više brinuti o svom zdravlju. Zašto ga spominjem. Prije nekoliko dana zazvonio mi je mobitel:“Hej Bog, šta radiš?“. „A ti si Mile, pa ništa, evo nosim drva u kuću“. „E, dolazim po tebe za 15 minuta pa te vodim da vidiš što nisi nikad vidio“-kaže on. Ja kažem „Dobro, važi.“. Pomislio sam kako će me opet „drkljačiti“ po okolnim brdima kako bi mi pokazao najnovije arheološke nalaze sa Ravnjaša. Prošli put je našao nekakve dijelove prapovijesnog ribolovnog pribora i keramiku. Nisam pogodio. Već se hvatao mračak, kad me pokupio svojim autom i odvezao u svoj vinograd, kad tamo niknuo kućerak u eko-etno stilu, pomalo kičast ali simpatičan. „Eto to sam ti htio pokazati, što sam radio proteklih mjeseci, sve sam, po malo. Evo da vidiš i gdje mi stoji piće (Vilijamovka rakija, domaće vino i pivo), kad budeš sa sinom i ženom šetao okolo, ako mene nema, slobodno uđite, popite i odmorite“-kaže on i pita me zašto nisam poveo sina. Ja mu kažem da je u školi do 17 sati. On inače ne pije, a to je pripremio očito za goste koji mu eventualno svrate (najčešće lovci ili susjedi vinogradari). Vidim svaku od betonskih kocaka (kojima je popločio stazice oko kućerka) je ručno lijevao i pravio. Pomogao sam mu unijeti i stol iz auta i neke klupe koje je sam pravio. Razgovaramo, a ja cugam pomalo Vilijamovku (sve mi miriši kao da jedem kruške) i fotografiram okolo. Noć se približava i Sunce se igra u krošnjama voćaka i mladih hrastova koje je Mile okolo zasadio. Nekako me taj prizor baca u sjetu. Priča mi on o voćkama kao o svojoj djeci. Kaže da nekad tu svrati i pokoja srna ili zec. Pogledajte list mladog hrasta u sumrak. Još se ne da s grane, mada je požutio i vrijeme mu pomalo ističe.
Post je objavljen 08.12.2007. u 15:21 sati.