Riječi koje mi je sinoć rekla jedna žena, koje sam čula (pa vjerujem pa ne vjerujem) i moj smijeh koji skakuće i poput sramežljivog djeteta gleda ispod oka tu osobu koja mu priča.
Konfuzni snovi, jutarnja kava ispijena sa voljenom prijateljicom, red smijeha i red ozbiljnih priča, razmišljanja koja me prate i planovi za vikend.
Pada kiša i spojilo se nebo sa zemljom a ja sva obavijena kapljicama nekih novih obećanja.
Što manje strahujem više imam. Ne kompliciram i sretnija sam.
Ne opterećujem se ni onim što je danas zapravo između nas (a puno je toga).
Danas je već prošlost a sve što stoji između nas mrvica je koju čovjek koji zna što želi može bez problema otresti sa kaputa.
Oči su mi pune snova i predivne istine. Da, negdje oko mene postoje ljudi koji imaju dušu sličnu mojoj, koji razumiju moje zakučaste riječi, koji ćute suptilne promjene moga glasa.
Ti znaš plivati u mojoj sreći, zvukovi naših sličnih osmjeha trče istim predjelima i skrivaju se poput zaigrane djece.
I tražiš nove načine da izvučeš iz mene još smijeha a sigurna sam da znaš kako je tvoj glas dovoljan da ga izmami na moje lice. Pa pričaš i uživaš u meni, dok me miluju tvoje riječi i smijeh. I nije mi glupo kad dođe tišina niti je pokušavam popuniti reda radi. Tada samo šutim i puštam da prođe dok sanjarim o tebi.
Prate me obećanja dana koji dolaze. Sa svakim novim susretom donosiš mi pregršt darova, sve ono u čemu uživam, sve ono što sam ja. Priče nikad ispričane meni koje si uvezao u debele korice, čašu vina, dušu u medenjaku, bočicu koncentriranog smijeha, tisuću boja u prostoru oko sebe, kilometre i kilometre ceste, pitanja, daljinu koja se pretvara u blizinu, slučajnost i igru svjetla i tame, nešto iskonsko čemu ne razabirem oblik, neku istinu kojoj ne znam ime.
Ne muče me pitanja koja su se rojila oko mene prijašnjih godina. Apsolutno me ne zanima kuda me ovo vodi jer odgovor na to pitanje znam onoliko koliko nemam pojma. Zato ne želim i odbijam ispisati priču dana koji dolaze svojim riječima, željama ili strahovima jer za takve priče treba dvoje.
Svejedno je hoću li imati ono što sada želim ili će život okrenuti moje pute u nekom drugom smjeru. Ovo danas dovoljno je za sreću.
Post je objavljen 08.12.2007. u 14:42 sati.