Marketing
Nightmare before Christmas
Ne svida mi se ovaj post dolje kojeg sam napisala na brzinu.
POdrudit cu se ovoga puto mislit ozbiljno i sve napisat.
Evo prvo da pocnem Bozic je brzo,
taj o kojem sam mislila da ce mi biti najbolje,
jer sam mislila da cu i ja biti jedna od onih sretnih parova
koji ce biti skupa za najljepsi blagan pun darivanja.
Mislila sam da cu ja moci darivati ljubav njemu,
ali on to kao nezeli.
Bit ce lijepo ipak biti u kucnoj atmosferi,
gdje je sve toplo i puno one obiteljske ljubavi i brige prema drugima.
Borovi puni lampica cerat ce me da se nasmjesim bar jednom.
Bit ce tesko ali mislim da se treba bar na taj dan pred familijom folirat
i biti sretno dijete koje jedva ceka vidjeti svoj poklon.
Za mene jedini i najljepsi poklon moze biti on.
Njegova ljubav i paznja prema meni...
opet kada vidis sretnu familiju po koji put na godnu okupljenu i sve sretni (ili i oni foliraju) i u svakome se mora probuditi onaj mali osjecaj srece.
Koji se u tebi duboko unutra skriven smijesi i ceka da izade na vidjelo.
Mozda ga dobijem.
Imam prijatelje ( ili mislim da ih imam) kojima je stalo mozda bar malo.
Prijateljima s kojima cu moci djeliti svoju srecu bar na taj dan,
ako i oni ne odu i drze se svojih familija i ljubavi.
Bojim se na toj hladnoci u okicenom gradu, biti sama...
Samo gledati ga kao sto sam mogla i smjela prije bit cu sretna.
Ali ocu li moci?
Sretnan Bozic svima!!!
Post je objavljen 08.12.2007. u 12:58 sati.