Marketing
What would you do if for every moment you were truly happy there would be 10 moments of sadness?
Krvavo crvene zrake jutarnjeg sunca dodirnule su moje lice. Budile su me na isti način kao i svakog drugog jutra. Mrzovoljno sam se okrenula u krevetu i navukla debeli pokrivač preko glave. Još uvijek nisam bila spremna za novi dan koji se uzdigao na horizontima, u iščekivanju da otvorim oči i pogledam čaroliju koju je donosio. ''Navucite zastore...'', promrmljala sam.
Roxy se se nadvila nad mene poput sjene. Osjetila sam miris njezinog parfema. ''Maggie, ustani se. Doručak je za pola sata.'' Lagano me je prodrmala. ''Ne želiš propustiti sve one kroasane, zar ne?'', dodala je pritom.
Frknula sam. Roxy me je uvijek znala pogoditi u najslabiju točku. Natjerala sam sebe da se uspravim u krevetu i protrljam svoje napola zatvorene oči. Alexis je sjedila na podu i prelistavala knjigu koja je, sudeći po njezinom izrazu lica, bila jako napeta i zanimljiva. Podigla je pogled i nasmiješila mi se, ne obazirući se na Amandine psovke koje su odzvanjale spavaonicom samo zato što nije mogla pronaći drugu čarapu. Dohvatila sam crnu haljinu što je još od sinoć ležala prebačena preko stolice.
''Hvala Bogu!'' Amanda je pronašla svoju čarapu u krletci moje vrane Carmille. Posegnula je da ju izvadi, ali ju je Carmilla snažno udarila krilom u namjeri da zaštiti svoj plijen. Moja sestra naglo izmače ruku. ''Dovraga! Maggie, ovo tvoje klupko perja je zrelo za ludnicu!'', promrmljala je ljutito, bacajući se u potragu za drugim parom čarapa.
''Taman možete tamo dijeliti sobu...'' Nasmijala sam se, stajući pred zrcalo. Amanda me je pažljivo promotrila dok sam se češljala. U konačnici, iskrivila je lice u grimasu. ''Jako duhovito, gnome.'' Nakon nekoliko trenutaka popunjenih samo Roxyinim i Alexisinim tihim hihotanjem, moja sestra stade kraj mene. ''Stvarno, Maggs, izludjet ću od ove vrane. Kad više misliš nabaviti sovu?'', upitala me je. Uzela je četku od mene i lagano ju provukla kroz moju kosu. ''Nikad'', dala sam kratak i jasan odgovor, koji ju je natjerao da zaokrene očima.
''Hajde, sad mi napravi neku lijepu frizuru, pa idemo na doručak'', rekoh. Amandine se razvukoše u osmijeh. Moje također. Istina, većini je bilo neobično što sam umjesto sove pismonoše kao ljubimca imala vranu koju sam sasvim slučajno pronašla u Hogsmeadeu, ali meni se to činilo zanimljivo. Nije bila stvar u tome što su mi sove išle na živce. Nikad nisam imala običaj poštivati školska pravila, a nisam ni imala namjeru sada započeti. Odbijala sam nositi školsku pelerinu na satovima, njuškala sam po onom dijelu knjižnice koji nije bio dozvoljen učenicima, a šetnje Zabranjenom šumom postale su neka vrsta mojeg rituala. Nije mi smetala činjenica da sam dobijala deset puta teže kazne od ostalih koji su bar pokušali učiniti isto, a sve samo zbog položaja na kojemu sam bila u odnosu na njih. Ionako školovanje u Hogwartsu nisam ni shvaćala previše ozbiljno. Pogotovo ne sada. Sve moje misli bile su usmjerene na izazov koji je stajao preda mnom. Rosewhite. Pad Rosewhitea.
''Misliš li da ćemo uspjeti?'', upitala me je Amanda za doručkom, toliko tiho da sam se morala dobro napregnuti da ju čujem. Iako dotad nismo razgovarale o tome, znala sam na što misli. Odložila sam vilicu na rub tanjura. ''Da. Sigurna sam.'' Iako se tada nasmiješila, osjetila sam da je zabrinuta. Valjda je to opet bila ona telepatija koje je postojala između nas dvije. Ona neraskidiva veza. Uvijek smo znale kako se ona druga osjeća. I zato sam čvrst stisnula njezinu toplu ruku, a sve u pokušaju da ublažim nervozu zbog tog napada koji nas je očekivao za svega tri dana.
***
Učionica Čarobnih napitaka bila je, osim tajnih školskih hodnika, jedno od rijetkih mjesta u Hogwartsu gdje sam se mogla u potpunosti opustiti. Napitci su oduvijek bili moja strast i svaki put bih iznova ostajala fascinirana činjenicom što sve mogu učiniti pomiješavši nekoliko različitih tečnosti. Mogla sam to dobiti jednim potezom svog štapića, ali ovako sam vidjela više izazova i neizvijesnosti. ''Sad ćemo vidjeti da li ste dobri samo u lupetanju gluposti i akrobacijama po mojim živcima, ili ima nade i u napitcima za uspavljivanje'', rekao je Snape, zagladivši rukom svoju masnu kosu. Pogledom nam je dao znak da zauzmemo svoja mjesta oko kotlića. Sara, Mikko i ja smo formirali grupicu oko jednog od njih.
''Ovo će biti lako! Hajde, požurite, moramo prvi završiti!'', izjavila je Sara entuzijastično, započinjući sa pregledanjem sastojaka. Pogledala sam u Mikka, koji samo nemoćno slegnu ramenima. Vjerujem da ni on nije razumio tu opsesiju njegove sestre da bude prva i najbolja. Znalo je to biti zabavno, pogotovo kad bi se nadmetala sa Hermionom Granger, svojom jedinom i najvećom konkurenticom. Ona je stajala nedaleko od nas, skupa sa Harryem i Ronom koji su blijedo gledali u nju dok im je davala upute za rad. ''Hajde! Što čekate?!'', podviknu Sara. Mikko i ja smo joj se bez pogovora pridružili u spravljanju napitka. Nije nam trebalo dugo da završimo. Imala je pravo. Bilo je i previše lako.
''Eto, gotovo je...'', reče Sara zadovoljno, prekriživši ruke. Bacila je kratak pogled ka Hermioni, Ronu i Harryju, koji su očito imali poteškoća oko rada.
''Nije još...'', reče Mikko. Na licu mu je zatitrao vragolasti smiješak. Izvadio je iz pelerine jednu bočicu ispunjenu zelenkastom tekućinom. ''Ostao je još jedan sastojak.''
''Da... a to bi bilo?'', upitala sam.
Podigao je obrve. ''Jednorogova slina.'' Otvorio je bočicu u namjeri da uspe njezin sadržaj u kotlić, ali ga je Sara zaustavila. ''Mikko Vuorinen! Znaš li ti da jednorogova slina izaziva eksploziju u smjesi sa ružinim sokom?!', prosiktala je.
''Znam'', odvrati on.
''Neću ti dopustiti da sve upropastiš.''
''Nemaš pravo da mi naređuješ, stariji sam od tebe osamnaest minuta!''
''Da, i gluplji si od mene osamnaest puta!''
Shvatila sam da slijedi jedna od njihovih uobičajenih rasprava. Zato sam povisila ton i glasno pljesnula rukama - dovoljno glasno da su se svi okrenuli i pogledali u mene. Čak se i Snape prestao nervozno šetkati po učionici i promatrati kako napreduje posao.
''Dosta!'', rekla sam, ne obazirući se na njih ostale. Sara i Mikko se prestadoše prepirati i pogledaše u mene sa izvjesnim strahopoštovanjem. Kad su se svi vratili poslu, uzela sam bočicu i sasula jednorogovu slinu u kotlić. Nas troje smo se pomjerili u stranu. Uslijedila je snažna eksplozija. Sadržaj napitka je završio na visokim crnim zidovima, na pelerinama učenika koji su stajali u blizini i, u konačnici, na samom Snapeu. On bolno uzdahnu i baci očajan pogled k nebesima. ''Bože, čime sam ja ovo zaslužio? Čitav život sam bio dobar i pošteno sam radio. Nikad nikog nisam prevario. Nikad nikome nisam stao na žulj. Nikad nisam nikog povrijedio. Čime sam ja zaslužio da me ovako kažnjavaš?'', zakukao je, lupajući glavom o zid. Svi Slytherinci i Gryffindorci prasnuše u smijeh. Mikko mi namignu. ''Legendo!'', rekao mi je, prije no što smo se zadovoljno pljesnuli rukama.
***
Amanda je pristojno pokucala na vrata Snapeovog kabineta. ''Mi smo!'', uskliknula sam oduševljeno, prije no što nam je on doviknuo da uđemo. Sjedio je u svom naslonjaču i vlažnom krpom čistio tragove onog napitka sa svoje duge pelerine. ''Margaret, Amanda... uprkos svemu, drago mi je da ste došle.'' Kimnuo je glavom. Imala sam osjećaj da je ono ''uprkos svemu'' bilo upućeno na moj račun, ali nisam ništa rekla. Samo sam se nasmiješila.
''Severuse, moramo razgovarati s vama'', reče Amanda ozbiljno. Sjele smo se u naslonjač naspram njega.
''Znam'', odgovorio je. Ton glasa mu se naglo snizio. ''Želite znati sve detalje vezane za upad u Rosewhite, zar ne?''
Kimnula sam glavom. ''Tako je.''
''Dakle, u ponoć između nedjelje i ponedjeljka, Lexy i ja ćemo čekati vas i odabrane mlade Sljedbenike u Zabranjenoj šumi. Svi zajedno ćemo se apartirati na Roseland, otok na kojem se nalazi Rosewhite. Gospodar i Gospodarica će biti tamo. A znate što poslije slijedi...'' Razvukao je usne u opaki smiješak. Isti onakav smiješak kakav se tada prolomio na mome i na licu moje sestre. Razgovori sa Snapeom su mi uvijek pomagali da se osjećam bolje. Čak i kad sam bila sasvim mala, znao mi je vratiti smirenost u onim trenutcima kad ju najviše trebala. Sada se to ponovilo. I dok smo Amanda i ja išle natrag u društvenu prostoriju, osjetila sam kako se ona neobjašnjiva nervoza u mojim grudima polako topi i nestaje.
***
Dan je bio prekrasan. Bar su ga drugi nazivali takvim. Sunce, blagi povjetarac i ples vunastih oblaka po svijetloplavom nebu nisu se uklapali u moje viđenje ''prekrasnog'', ali me ipak nisu spriječili da se odem prošetati kraj jezera. Većina mojih prijatelja je bila tamo. Sara je sjedila sama na klupi i čitala knjigu, ne obazirući se na Villea i Tonya koji su se dobacivali metlobojskim balunom preko njezine glave. Alexis i Leni su stajale su u sjeni hrasta i pregledale Leninu zbirku gramofonskih ploča. Smijale su se. Svi su se smijali. Zračili su vedrinom i razdraganošću, kao i svaki drugi put kad bih ih ugledala u prolazu. Nakon dugog razmišljanja, odlučila sam im prići. Tony me je prvi primijetio. Nekoliko riječi je poteklo sa njegovih usana, a potom su se svi trgli i krenuli mi u susret, okupljajući se u krug oko mene. ''Hey... gdje si bila?'', upita me Roxy blagim glasom. Izvadila je slušalice iz ušiju i spremila svoj MP4 player u džep pelerine.
''Amanda i ja smo išle kod Snapea.'' Zaustila sam da im prepričam sve što nam je Snape rekao, ali me je u toj namjeri zaustavio glas koji sam začula iza sebe. ''Vidi, vidi... družina budala. I famozna Margaret Riddle kao predvodnica čete.'' Okrenula sam se. Na tratini su stajale Victoria Goldelion i Alex Black Tonks. Gryffindorke. Djevojke mješane krvi. Ruka mi je demonstrativno poletjela prema džepu pelerine iz kojeg sam izvadila svoj štapić. Svi ostali su slijedili moj primjer.
''Mutnjakuše, držite te vaše prljave jezike za zubima. Inače bi vam se moglo desiti da vas rasporim i da bacim vaše utrobe među Hagridove pse, pa ćete gledati kako vas rastržu'', upozorila sam ih. Glas mi je bio iznenađujuće miran i podrugljiv.
Victoria me je netremice gledala. ''Šutjela sam kad si na meni isprobavala sve uroke koji su ti pali na pamet. Ali sad neću. Kako si samo mogla reći mojoj sestrici da zaslužuje smrt samo zato što nije čistokrvna?!'' Povisila je ton, što mi se nimalo nije svidjelo.
''Oh, Goldelionice...'', nasmijala sam se. Moji prijatelji se nasmijaše skupa sa mnom. ''Netko te je pogrešno informirao. Nisam tako rekla. Rekla sam joj da zaslužuje smrt zato što je prljava mutnjakuša.''
''Ona ima samo jedanaest godina!'', umiješa se Alex. ''Jadnica je plakala je cijelu večer.''
Slegnula sam ramenima. ''Ne krivim ju. I ja bih plakala da sam mutnjakuša'', rekoh nonšalantno. Victoria je stisnula zube i zamahnula svojim štapićem, spremajući se da izgovori neku kletvu, ali ju Alex spriječi u tome. ''Znaš što, Riddleova?'', prošaputala je s mržnjom. ''Ti si jedna odvratna hladnokrvna kučka.'' Okrenule su se i, mrmljajući si nešto u bradu, polako otišle u pravcu dvorca. Prasnula sam u smijeh, njišući glavom. Hvala na komplimentu, proletjelo mi je kroz glavu dok sam pogledom tražila sljedeću osobu koju bih na bilo koji način mogla povrijediti - iz čistog zadovoljstva koje sam osjećala svaki put kad bi netko patio zbog mene...
P.S. No, dobro. Neka vam bude. Dobili ste Lindsay natrag.
Ljubim vas!!!
Post je objavljen 08.12.2007. u 12:31 sati.