U ovo predblagdansko vrijeme, kada većinu ljudi trese „blagdanska potrošačka groznica“, zamislimo se malo na tren i zapitajmo se koliko djece u svijetu bila ona zdrava ili bolesna neće se veseliti nadolazećim Božićnim radostima. Koliko takve djece i njihovi roditelji neće se veseliti jer ne da nemaju za kupnju bilo kakvih darova već nemaju ni za kruh.
Koliko je samo djece bez krova nad glavom. Koliko je samo djece napušteno a neki su i prepušteni sami sebi. Takva djeca nemaju osmjeh na licu. I dok se druga djeca vesele ona su tužna, tužna jer ili nemaju ili ih nema tko darivati u ove dane „darivanja“.
Gledamo ovih dana našu malu princezu Anju kako bolesna leži u bolnici. Nije joj lako kao ni nama roditeljima koji od prvog dana proživljavamo sa njom kompletnu situaciju, no gledajući nju ona jednostavno ne skida osmjeh sa lica. I kad joj je najteže ona jednostavno svojim osmjehom zrači i tjera nas dalje da ustrajemo u njezinoj i našoj borbi za njezino ozdravljenje.
Iako je od prvog dana rođenja teško bolesna ona ima taj zarazan osmjeh na licu upravo zato što zna da je okružena svom pažnjom. Zna da bi mi za nju učinili sve na svijetu, zna da je okružena ljudima koji joj pomažu, ljudima koji joj pružaju neizmjernu pažnju.
Iako ona ne zna govoriti, ne zna čitati ni pisati, ona niti samostalno jede, ni hoda ni ne sjedi ali ona u dubini srca zna i osjeća da je okružena ljudima koji joj neizmjerno pomažu, ljudima kojima je do nje stalo, ljudima koji je nisu napustili. I ona to vraća svojim predivnim osmjehom, osmjehom koji budi i vraća nadu u bolje sutra.
I sad se vračamo na početak naše priče. Sjetimo se na tren koliko djece nema privilegiju takvog osmjeha, osmjeha sreće i zadovoljstva.
Ovih dana naša humanitarna udruga posjetit će napuštenu djecu koja boluju od neizlječivih bolesti u bolnici Gornja Bistra. Sakupili smo nešto odjeće, obuće, igračke i hrane i darivati ćemo djeci kako bi im vratili bar na tren osmjeh na lice i vratili vjeru u život da iako su teško bolesna i napuštena da u ove blagdanske dane nisu zaboravljena i da nisu sama.
Naravno da ne možemo svima pomoć no kada bi svaki čovjek na svijetu usrećio samo jedno takvo dijete svijet bi bio puno ljepši i veseliji i svako dijete imalo bi osmjeh na licu.
Sigurno svatko od Vas ima neko dijete u svom okruženju kojemu je potreban osmjeh. Vratite mu taj osmjeh pa makar i samo toplom riječju podrške.
Sve Vas volimo i šaljemo Vam veliki zagrljaj a mala princeza Anja iz bolnice šalje Vam jedan veliki cmok i naravno svoj predivan i zarazan osmjeh!
Post je objavljen 08.12.2007. u 10:18 sati.