JOS O CIGANIMA
Jedno malo selo okruzeno hrastovom sumom sa malim potocicem i tu ispod sela smestila se ciganjska carga, podignuti sator kao nekad u nomada, jedan ulazni otvor i u sredini vatra nad kojom visi na lancu lonac za kuhanje hrane.
Van satora debeli snijeg ali kad kada istrci dijete na snijeg bez obuce.
Ciganke bi dosle u selo i traze milostinju: krumpira, graha, kukuruznog brasna, zlicu masti, itd. Muskarci bi trazili sijena za konje, koji su dopeljali cergu. Cigani su bili vrlo miroljubivi i sela su se sa njima nekako osecala punija. Cigani bi bili oko 3 tjedna i menjaju prebivaliste. Kada sam isao u pucku skolu uz te cigane uvijek bi nas docekala njihova djeca i prosila nas malo kruha koje smo i dali, a oni bi nam na glavu se postavili i prikazali svoju vjestinu, na koje smo mi bili zadovoljni. Pusta su sela bez cigana.
Donosili su neki car u selo gdje bi se nastanili i svi su bili zadovoljni i cigani i seljaci. Steta je kaj su zavrsili onako jadno u ono ratno vrijeme. Ali nazalost rat nije nikome brat?. Nasi seljaci su ispjevali pjesmicu o ciganima.
Ustaj cigo, Sad spavanja nema, Nitko nezna kaj se cigi sprema.
jaska.
Post je objavljen 08.12.2007. u 09:57 sati.