Marketing
Ivan je vedar momak
Ivan je bio vedar momak, koji je uvijek pozitivno razmišljao.
Ivana su mnogi voljeli ali ga i mnogi nisu voljeli, no Ivanu to nije bilo bitno.
Iako pomalo ekscentričan momak ipak je Ivan…..ha ….. .. pa Ivan.
I tako jedan da je Ivan bio u školi i Ivan nije učio. «Joj Ivane, zašto nisi učio!» pomisli Ivan dok je išao u školu. Činjenica je da Ivan često nije učio iz sasvim bezveznih razloga. On je ponekad pravi nevaljalac. No ivan je ipak bio sposoban momak pa je sve to riješio bez većih poteškoća. «Iznenađujuće dobro» pomisli Ivan i sretan napusti taj naporni dan u školi.
Kiša je kasnije toga dana lagano padala. Ivan je imao prijatelje. Prijatelji Ivanovi su neki otišli u daleke krajeve kako bi doživjeli nešto novo dok ih je nekolicina skupa s Ivanom ostala u njegovom rodnom selu. Pošto su planovi koje je imao za taj drugi dio dana propali Ivan se pitao što će raditi. Također su se to pitali i njegovi prijatelji. Ivan ih je pozvao da dođu u njegovu kuću da se mogu zajedno pitati i pitati jedni druge.
To učineše ali pritom malo ruma proliše po Ivanovu krevetu, ali Ivan se nije ljutio jer ipak je smiješno prilijevati rum po krevetu.
Ivan je imao kvalitetnog nabranog cvijeća no Ivan nije imao više mnogo cvijetova no ipak odluči uzeti jedan cvijetak koji će razdijeliti među svojim prijateljima.
Prijatelji bijaše oduševljeni tom idejom to ta vesela družina odlučiše da bi bilo najbolje svijetak razdijele na mjestu gdje je pokopano mnogo mrtvih. Oko toga su svi bili složni.
I tako pohitaše ta vesela družina na svoje odredište s cvijetom u Ivanovom džepu.
Bila je jesen i bilo je veče no začudo ipak nije bio potpuni mrak. Pohitaše ti momci i djevojke po roblju hrabro i veselo te se odlučiše za jedno mjesto. Bijaše savršeno. Uzeše cvijet te ga ravnomjerno razdijeliše među sobom. Veseli postadoše. Stakleni križevi s rukama i postoljem im u džepu završiše(lažno staklo). I otišla je ta družina dok se među njih neprimjetno sotona zavukla. No nitko nije znao da se ta družina voli zabavljati sa sotonom, čak ni sotona. I krenuše tako u grad, morali su kvalitetno vino kušati.
Kušali su vino, neki su pojeli pekarski proizvod, naišli su na ljude ali ljudi su im bili dosadni te oni se odlučiše uputiti prema seoskom centru.
Bijaše prazan
Zanimljivim stazama dalje hodaše i zaustaviše se da razmisle što će sada. Svakakvih ideja imaše no sredstava im malo fališe. Uto iznenadno satana djelovaše i pošalje čovjeka(demona) koji ima dade 19 novčanih jedinica jer je kako kaže «digo ovim levatima na pokeru». Dečki su bili izrazito sretni a i djevojke isto. Odlučiše da je grah odgovor.
Praznina od 30 minuta.
U palači u kojoj se služi grah naišli su na poznata lica. Pozdraviše se. Čekaju grah.
Grah je ukusan a luk je 2 novaca i družina bijaše podložna jelu.
I nakon svega toga ostalo je družini samo zaokružiti čitav doživljaj jednim ledenim čajem od brusnice.
Post je objavljen 08.12.2007. u 08:50 sati.