Kako zanimljivi komentari! Opet ih je puno, pa da u novom postu odgovorim na neke za koje mi je misao zapela… Neću spominjati imena, jer se neka pitanja ponavljaju, ali to nije ni važno, tako dugo dok smo u potrazi za odgovorima...
Neki su pokušali povjesno ustvrditi postojanje matrijaharta u prethodnim razdobljima, ne na osnovi dokaza, već na osnovi pretpostavke da je netko morao vladati kad muškarci nisu. No, tako nešto, čak i ako je sporadično postojalo, nikada nije predstavljalo dominantni društveni ustroj. Ne znam što bi bilo kad bi bilo, ali ostaje činjenica da žene to nikada nisu učinile, a muškarci jesu, i to u određenoj točci povijesti. Vjerujem da je stvar u člinjenici da je žena rađala djecu, oživljavaljavajući tako u sebi najvažniji vid stvaranja, a zatim i zaštite, njegovanja… Teško da će se nasilje javiti u takvim pihofiziološkim uvjetima. Muškarci su očigledno bolji poligon za “skretanje” s tog pravca.
Kako znam za 5000 godina? Toliko je stara naša civilizacija. Sve prije toga se prigodno naziva pretpovješću (prema udžbenicima). Ustvari znamo kako i zašto se dogodila naša civilizacija, pitanje je samo kad ćemo to priznati – nadam se ne prekasno.
Planirao sam napisati jedan post o povijesti (ne)nasilja, valjda i hoću na kraju. Ukratko, dokazi se nalaze u povijesnim i arheološkim ispitivanjima neolitskih i paleolitskih društava. Bila su sasvim različita od naše civilizacije (koja je počela prije 5000 godina). Ta naša je jedina civilizacija koja je potaknula ljude na nasilje kojemu danas svjedočimo. Bilo je i drugih ljudskih civilizacija koje to nisu činile, ali su istrebljene pod izlikom da su primitivne, ne-božje, nemoralne, ili na bilo koji način neprihvatljive. Naravno da su neprihvatljive, jer kad bi ljudi vidjeli da se sasvim ljepo, odnosno mnogo ljepše, bolje i sretnije može živjeti BEZ ili IZVAN naše civilizacije, mnogi bi ju napustili. A to se mora spriječiti po svaku cijenu, zar ne? Pričama, doktirnom, uvjerenjima, mitologijom, psihologijom, duhovnošću… svim raspoloživim sredstvima.
Uglavnom ostala je samo jedna civilizacija (stara 5000 godina) koja sada piše povijest i proglašava nejasnim ono što je sasvim jasno – idemo u smjeru katastrofe i bilo bi dobro da to promijenimo, dok i ako još stignemo i možemo.
U ovom slučaju, dakle za uklanjanje voli-boli psihologije, predlažem razbijanje obrasca obitelji kakva danas postoji. Ali, ko što netko reče, nije to lako - pojest će te okolina za doručak, zagorčat će ti život do kraja (spašavajući do smrti ideale civilizacije u kojoj živimo), da ne govorim da ćemo se najprije morati probiti kroz šumu svojoih vlastitih predrasuda, obrazaca i očekivanja. Na primjer...
Muškarac koji je predan jednoj ženi do kraja života? Pretpostavljam i žena koja to isto radi za jednog muškarca? I tu priču znamo, temeljito su nam je ispričali i postavili na pijedestal ideala kojemu treba težiti. Usput su prigodno zaboravili da je to potpuno nepotrebno s evolucijskog stajališta, pa čak i s duhovnog stajališta (ionako kroz razne ljubavi rastemo, tijekom života i iz života u život), odlučili zatvoriti oči pred činjenicom da po prirodi stvari (o tome govorimo cijelo vrijeme, zar ne?) jako, jako mali broj ljudi to stvarno može i treba napraviti. Problem u čovjeku? Po prirodi nipošto. Čovjeka treba samo osloboditi nametnutih ideala i indoktirnacije, i pustiti ga da živi slobodno.
Kao što je otprilike jedan posto ljudi po prirodi usmjereno prema "pustinjačkom" životu, jednako toliko ih je usmjereno prema čistoj monogamiji. Svi ostali su između. Po prirodi stvari, posebice danas. A ipak, ideal je postavljen, da mu težimo kao nečem uzvišenom, iako to po prirodi ne možemo napraviti. Ta ista priroda proglašena je “zmijom”, a kontrola nad njom “dobrom” i “moralnom”. U društvenim okvirima, prihvaćenom se smatra serijska monogamija koja jednako uspješno održava društvenu jedinicu (obitelj) s kojom je vrlo lako manipulirati (civilizaciju treba održati po svaku cijenu, čak i po cijenu ljudske patnje i nesreće).
U svjetlu toga, nadalje, predlažem temeljito ispitivanje ljubavi kao osjećaja, ljubavi kao odnosa i ljubavi kao načina života.
Post je objavljen 08.12.2007. u 08:48 sati.