Da li ste se zapitali zasto zivot postaje sve kompliciraniji?
Krivite politicare, internet, GMO, crne, zute, crvene i zelene vragove, ali izgleda da trenutno na ovom planetu trenutno zivi zajedno nekoliko civilizacija
koje su frustrirane jedna drugom.
Ajmo od Adama i Eve, kad sam bio mali i mladji, problem mi nije bio pitati starijeg i iskusnijeg od sebe za savjet ili kako rijesiti problem. Danas kad sam u poziciji da mogu davati savjete vidim da ljudi 7-8 godina mladji od mene stvaraju generacijski jaz ili jos bolje nadju se napadnuti ako im kazes:
"Meni se cini da bi se to trebalo tako i tako napraviti".
Trenutno na svijetu zive bejbibumeri, 68-asi, izgubljeni u 70ima, 80s...
i sve te generacije su obiljezene necim: poratnim razdobljem, blokovskom podjelom svijeta, reavolucijama, industrijskim krizama, tehnoloskim napretkom. Netko je rekao da smo kao covjecanstvo u zadnjih 60 godina napravili vise nego prije toga u 6000.
Samo nitko ne gleda cijenu toga, a nju trenutno sad svi placamo.
Bejbibumeri idu u penziju bez da znaju kako upaliti kompjutor, mladji su frustrirani kolicinom znanja koju moraju imati da bi nasli osrednje placen posao, napredovati u karijeri je postao evolutivni moto: prilagodi se ili nestani.
Otudjenje koje je nastalo takvim nerzumjevanjem nece se tako skoro ispraviti, ali neke stvari se nece moci ni vjecno gurati pod tapet.
Po prvi put u povjesti covjecanstva imamo situaciju da roditelji moraju ekonomski pomagati djecu, dok je to bilo do prije 20 godina nezamislivo.
Frustracija je posljedica nesposobnosti, a to je i kljuc nesporazuma medju ljudima. Svatko od nas zna gdje ga najvise svrbi i tu de cese, ali to je i tocka gdje treba najvise raditi na sebi.
Post je objavljen 08.12.2007. u 00:13 sati.