Marketing
Feelin' quite sick.
danas..
zapravo bio je to jedan katastrofalan dan koji je kolko tolko dobro završio.. recimo..
izuzmimo činjenicu da sam par puta pala u nesvjest.. i sve bi bilo just nice :D
ali ta činjenica se jednostavno ne može izuzeti jer je to bio jedan takav grozan i strašan doživljaj da to nemogu ni opisat..
ma prestrašno..
i to još pod povijesti tako da na doslovno cijelom satu ja tamo psihički nisam prisustvovala..
počelo mi se jako magliti, i zujalo mi je u ušima kao nenormalno.. oblio me hladan znoj i odsjekle su mi se i ruke i noge..
nisam se mogla pomaknuti.. nisam mogla pričati..
nisam ništa čula niti vidjela.. jedan odvratan osjećaj kada nemaš apsolutno ništa pod kontrolom i kao da ćeš se svaki trenutak srušiti.. par puta samo na trenutak zatvaram oči da sav taj košmar prestane i kada ih otvorim..
osjetim samo jedan period vremena kojeg se uopće ne sjećam.. e to vam je padanje u nesvijest.. taj osjećaj vam nikad ne bih priuštila..
sjedim u stolcu, doslovno vegetiram, ne mogu razmišljati, boli me trbuh, sve se oko mene vrti sve je mutno..
kažem josipi: "Loše mi je."
odgovori mi, ali ja ju ništa ne čujem.. vidim njeno otvaranje usta međutim kao da sam u vodi.. zvukovi ne dopiru do mene.. glas ne dopire do mene.. a i osjecam se kao u vodi.. kao u hladnoj vodi..
poželim još jednom da bol prestane.. da mi se krv vrati u glavu, u lice..
da se mogu pomaknuti ali ne ide.. zatvaram oči i još jednom padam u nesvijest.. rukom primam glavu kako ne bih pala.. osjećam hladnoću svog čela.. osjećam koliko mi je lice mokro, kao da sam se netom umila u hladnoj vodi..
zujanje u ušima se malo smanjuje.. nekako uspijevam dići ruku ali osjećam kako se tresem..
zamolim profesora da izađem van.. neznam na koji način dolazim do vecea.. nisam sigurna ni jesam li bila svjesna što radim.. ne. nisam. prisebna zasigurno nisam bila.
to vrijeme činilo mi se kao 2-3 minute.. sjela sam na školjku.. stavila glavu na koljena i jednostavno pokušavala disati.. zatvorila sam oči i kao da se sve smirilo.. opet ih otvaram ali svi osjeti su mi itekako prisutni.. uspijevam doći do prozora i osjećam kako se hladan znoj pretvara u još hladniji.. povraća mi se.. naslanjam glavu na zid i želim da prestane.. dišem. pokušavam duboko disati ali sve me steže. labavo otvaram slavinu i pokušavam doći do te svježe vode..
doteturam do stepenica i sjedam.. stavljam glavu među koljena i jednostavno ne razmišljam ni o čemu.. ili?
tresem se. hladno mi je. ne, zaista ne razmišljam ni o čemu.
ulazim u razred, mučno mi je..
osjećam koliko sam blijeda.
zrinka mi govori da me nije bilo petnaestak minuta.. zapanjena sam.
zvoni. čujem žamor u razredu i pružam ruku za vodom. ispijam vodu i osjecam se malo bolje..
ali ovo nikada necu zaboraviti..
fallin' in pieces? no, not yet.
but i'm close.
melting. cause of niceness. :D
but it's not over yet.
i still have many days of melting down.
Post je objavljen 07.12.2007. u 19:58 sati.