Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/something13special07

Marketing

Jedan posve običan dan u životu Anje K.

5 h-budilica zvoni,odnosno mobitel.Nesvjesno ga gasim i okrećem se na drugu stranu.

7 h-otvaram oči i panično gledam kolko je sati.7 je već!!Shit!!Zašto se nisam digla u 5??Trebala sam
ponovit fiziku.O da,kao svaki put.Bacam stvari u torbu,jurim dolje niz stepenice i shvaćam da sam zaboravila mobitel,
jaknu itd..Vraćam se po stvari,bacam u sebe malo muslija i jurim van.Hvala Bože stižem na vrijeme,Tea taman izlazi,
zajedno pjevamo elegije do škole."Kojim ću cviliti cvilom.."
Fish silazi iz zgrade,jedva gledajući i priča kako se jedva probudila..A tko nije?Do škole su nam se moždane
vijuge donekle probudile pa smišljamo revolucionarne ideje o cjelodnevnom markiranju i pikniku u prirodi
negdje daleko,daleko od škole.Plan propada kada pored nas protutnji profa iz hrvatskog i vidi nas kak se šepurimo.

otpr. od 8 h-1:30 h-"Dječica nisu imala prvi sat,da, ne??"Da profesore svi uglas rečemo."Ma kako samo dobra djeca!
Fakinčiči mali."I svi se slatko nasmijasmo.Na odmoru grijem se na radijatoru,Irena i ja škicamo i odmjeravamo naše tihe
patnje,smišljamo vlastitu sapunicu,i naravno izvodimo neobični,pomalo zahtjevni i kondicijski naporni pozdrav za sreću
na sljedečem satu.Nije bitno što nas svi gledaju kao da nismo normalne,što možda i nije tako daleko od istine.
Matematika.Oh happy day.Žurimo dalje,naravno u ogromonoooooom smo zaostatku,iako sam par lekcije ispred,ali nema veze..Profa je malo ubrzana,ali sreća naša što smo ju dobili jer nam je jako draga.Uglavnom zujim pod matišom,zijevam,
obraćam pomalo pozornost na ploču,shvaćam da je to negdje daleko ispred mojih trenutnih mogučnosti razmišljanja i vraćam se zijevanju."Anja,ajde na ploču."A neee protestiram,ali nema koristi."Ajde brzo,brzo nemamo vremena."Vučem se do ploče,uzimam kredu i molim Boga da zvoni.Ali neee.Pokušavam namjestiti facu "udubokomrazmišljanu" i pišem neke vrlo neobične formule po ploči.Ma ja se to samo zezaaam profesorice.Da.

Veliki odmor-vrijeme da se nešto papa,odlazak do kantine,smrdljiva svlačionica,tjelesni.Malo trčanja,razgibavanja,
odbojke i ronjena po parketu.Naime trudila sam se spasit loptu.Boljelo je,a sve je ostalo samo na trudu.Fisherica se lomi,
Hippie pada na koljena,i cereka se svojim geek smijehom.Pretpostavljam da je opet konzumirala ilegalne opijate.Kasnije imamo geografiju eli?Profesor imigrirao iz Zadra pa nas zabavlja svojim luckastim naglaskom eli.A što je to prirodni determinizam eli?Ajde objasni nam ovaj graf ti kako se zoveš djevojka u crvenoj majci eli.Križić-kružić i vješala i sat je spašen.Stella spava u svim mogućim pozama iza Hippie i mene,povremeno imajući napade smijeha ili kašljanja dok Čička vjerno prati nastavu.So not.Ali ipak zaradi koju peticu koju proslavljava tnnnn plesom.Zvonac ispred mene opet priča neku svoju bajku,dok Smej samo odmahuje rukom.Zanimljivo.Kraj školskog dana,vučem se doma,napokon i dolazim doma i bacam stvari.

Cijelo popodne-Zujim,zujim i još malo zujim.Večer je doba dana za paničarenje i trčanje po kući.Dopisujem se s ljudofima na msu i žalim se kak nisam niš stigla.Frišku figu.Uzimam bilježnicu i ponavljam gledajući u isto vrijeme Raymonda i Cosbyev šou.Jedem kivi zamišljajući da jedem mliječnu čokoladu s recimo karamelom(yummy),gledajući Večeru za 5.

19 h-pomalo paničarim,ali još uvijek nije kulminacija paničarenja.Ma samo koji akord da ponovim,ma gle zgodna solažica
za naučit,joj kak fora skinuo mi se queen live idem to gledat.Plačem kao idiot gledajući Freddija u elementu,zamišljajući da sam ja u publici.Palim svijeće i mirisni štapić opium i odmaram.A što bih drugo??Dobro malo ponavljam jer sad već paničarim za ozbiljno.

22:30 h-O gle reži me počinje.Ma tu sam epizodu gledala,al zašto ne ponovit gradivo malo?Baš je tužno,šmrc,Sean( jel se tak zove??)doznaje da nije otac Mattu.Awww.Perem zube i gledam svoj odraz dok mi u glavi odzvanjaju Čičkin i Stellin glas "Đizus da je pofarbaj!Gle taj izrast!"

00:00 h-Sex i grad!!Ou yeah.Smijem se obožavateljici seksa Samanthi i opako zbunjenom Steve-u.Namještam mobitel u 4:30 h(u pozadini se čuje gromoglasni smijeh) kako bih si ponovila matematiku,hrvatski i napisala zadaću iz talijanskog."Not in this lifetime dear" čujem Sugara kak mi govori.Shugs je moj malo plišani slonić na torbi,sarkastičan do bola.Umotavam se u dekice stiščući svoje plišane prijatelje, tonući u neki odviše čudan i bolestan san.

I koja poanta odnosno oprostite mi poenta iz svega ovoga??Nema je dragi moji,nema..A što ste uopće mislili??




Post je objavljen 07.12.2007. u 16:48 sati.