ljubav ili navika,
postalo je isto...
isti dani,iste noći
samo srce da iskoči...
Nisi me volio,nisam te voljela...
bili smo tu ali nismo razumjeli,
samo smo stajali i čekali
da se nešto desi da nam se srce objesi...
kad već nismo imali sve što smo trebali,
što smo napravili da bi to popravili?
ma,samo smo stajali i čekali...
Kako je tužno kada ti ljubav postane navika,
ista jutra isti snovi,
te iste usne ljubile su me ko da nisu tvoje...
te iste ruke grlile me ko da su moje,
te iste riječi još odzvanjaju u meni...
ma samo si jeka postao i ništa više.
Meni treba neko za azurna jutra,
ma meni treba neko a ne ti,
ove usne na meni što bijahu tvoje,ma slobodno
ih zadrži ionako nisu moje,
još jedan trag od ubojstva,
samo jeka,i ništa više.
Ono što je tvoje u meni ostalo,
ma bacit ću uspomene kroz prozor,
ma zalupit ću vrata snovima,
ma sakrit ću se tvome liku,
pobjeći ću od ove navike,
ma promijenit ću život,
čak i adresu,
pa ako ti je stalo,
ne sačekaj ni malo,
samo zamnom nejdi.
Ljubav ili navika,
postalo je isto,
samo jeka,i ništa više.
Post je objavljen 07.12.2007. u 16:01 sati.