Tema zadana od onog vražička Anchi, i to je život.
Moja, kraljica majka kako se to kaže, je svakako nezavršena priča ….
Evo jednog nedavnog sna:
Moja je majka, već je tada bila nekoliko godina mrtva, hodala ispred mene i ja sam je slijedila ulicom kroz mnoštvo ljudi. Nije hodala brzo, posljednje godine života izjedala ju je bolest, no svejedno je nisam mogla stići. Osjećala sam da mi nešto hoće reći, nešto što je bilo neizmjerno važno čim je prešla granicu koju rijetki prijeđu. Nisam se čudila što je vidim. Vrlo često sam je sanjala. Snovi puni skrivenih značenja, s porukama. Najvažnija od svih je bila je; tvoj način života nije kršćanski i očekuj kaznu, oganj paklenski i te stvari. U posljednjim godinama, onda kad se teško razboljela vratila se vjeri svojih otaca. Njena upozorenja su bila pun pogodak. Ona je vrlo dobro znala da se ja plašim ognja paklenskog i vječnih muka. Njen se utjecaj na mene produžavao i post mortem, a to će se vjerujem događati i onda kad i sama budem mrtva. U svakom slučaju pokušavala sam sustići svoju majku, molila sam je nijemo da se bar okrene i pogleda me, ali jok, neumoljiva gospođa mrtva majka nastavila je hodati hodom punim značenja, rekla bih upozoravajući, možda optužujući, zašto ne, i onda kad sam mislila da sam je sustigla odjednom je nestala. No to je tako i s tim treba živjeti.
Eto to je jedna od nezavršenih priča. Moja prijateljica koja je poklonik Sai Babe, kaže mi: Vi niste riješile vaše odnose. To se vuće iz prošlosti, a morat ćete se susresti i u budućnosti. Ako ima pravo, što ne želim vjerovati, teško meni.
Post je objavljen 07.12.2007. u 15:23 sati.