"Happiness is not a destination. It is a method of life."
Vođen ovim citatom prolazi još jedan standardno monoton tjedan u kojem razne edukacijsko-poslovne obaveze sprječavaju individualca da pusti mozak na pašu i opusti se u ugodnom okruženju.
Ugodno okruženje je subjektivan pojam, sa mog stajališta, kad se skupi dobra ekipa euforičnog raspoloženja, živa muzika i nekaj za popit sve predispozicije su ispunjene.
U tom slučaju neki poseban povod nije niti potreban, no povoda je jučer bilo više te je stoga razumljivo da razumni ljudi rade nerazumne stvari poput skakanja pos tolu u ekstazi i padanja s istog, preekasnog dolaska kući usred tjedna, glavobolje koja čeka sljedeći dan, s malim rupama u memoriji glede proteklih nedavnih događaja, i čudeći se manjku novčanica u džepu zgužvanih hlaća koje miruju na prozorskoj dasci (?!) i šire neugodan miris kao da su natopljene u svim pićima trenutno dostupnim u Republici Hrvatskoj čija konzumacija nije dozvoljena maloljetnim osobama. (vjerojatno i jesu)
Dan poslje sastoji se i od sumornog objašnjavanja osobama oko sebe zašto ste zbog toga zaboravili određenu obavezu, napravili ili smetnuli s uma napraviti nešto manje ili više važno, a i od zabavne seanse kopanja po mobitelu i pronalaženja misterioznih snimki i slika za koje se ne sječate kad su točno i pod kojim okolnostima od čije ruke nastale.
Većina tih snimki postavlja više pitanja nego što nudi odgovora, no jedna od njih je promjenila taj trend i objašnjava dotad neobjašnjiv manjak u financijskim sredstvima.
Konkretno ta snimka pokazuje vama omiljenog virtualnotekstopisca u pokušaju da zatakne određenu novčanicu za žicu tamburice, i kako mu prst biva pričepljen u harmoniku prilikom istog pokušaja potkupljivanja drugog člana sastava i fufljanja istom u uho muzičku želju, koja kasnije biva ispunjena i od koje srca zaigrahu.
Na žalost uz taj koristan sadržaj, snimka sadrži i gro neprimjerenog sadržaja te stoga nije primjerena za slobodan opticaj interntetskim kuolarima te ćete stoga ostati zakinuti za nju.
Ima još mnogo toga za reći, toga što se ne bi smjelo, ili čega se ne sjeća u potpunosti, ali kad se već pretjeruje na dernecima, ne će se na blogu stoga pozdrav do sljedećeg puta kad ćemo svi opet zajedno usred tjedna reći svim mukama, brigama i bavezama ko vas jebe i urlati :"Ja još uvijek kao momak žiiiiiiiiviiiiiim....."
Kao utješnu nagradu nudim film jedne druge čarobne moći, snimljen tijekom jednog drugog isto ovako spontanog događaja.
Post je objavljen 07.12.2007. u 14:07 sati.