"Vlak se kretao iznad zemlje. Vozili su se među kućama. Zatim su se ponovno našli pod zemljom, gdje se povećala i gužva na postajama. Najrazličitiji ljudi su ulazili i izlazili iz vlaka, neki su u rukama držali karte i imali naprtnjače, a drugi su nosili presavijene novine ili knjige dok su im lica bila bezizražajna."
"Prvi miris koji ju je zapuhnuo bio je miris nedavne kiše. Pločnik je još bio mokar i krcat ljudima koji su se ljubazno micali s puta njoj i njezinoj naprtnjači. Ulica je bila prepuna stvarnog londonskog prometa, baš kao na slikama. Auti su bili nagurani jedan do drugoga, svi su išli u pogrešnom smjeru. Stvarni crveni autobus na kat polako se vukao cestom."
"Neki ljudi vjeruju da ih vode sile, da svemir za njih probija putove kroz gustu šumu života, pokazujući im kuda treba poći."
Morala sam dovršiti ovaj post. Ne mogu ga samo tako ostaviti. Ipak je to jedna od najboljih knjiga koju sam ikada pročitala. Nitko iz mojeg društva baš ne čita. Ništa. Mislim, ništa od knjiga.
Nema niti jedne knjige koja je meni dosadna. Iako, više volim prozu nego poeziju. Mogu čitati bez prestanka,
jedan cijeli dan. Kada su ljetni praznici, doslovno "gutam" knjige. Mogu ih pročitati na milijune. Napisat ću vam
neke naslove knjiga koje mi se posebno sviđaju.
1. Trinaest malih plavih omotnica, Maureen Johnson
2. Prava američka cura, Meg Cabot
3. Spremna ili ne?, Meg Cabot
4. Svi djelovi Princezinih dnevnika, Meg Cabot
5. Svi djelovi Harry Pottera, J.K. Rowling
To je mojih top 5. Iako, ovi pod brojem 4 i 5 su u nastavcima.
Sada idem.
Pisat ću vam još citata iz knjiga.
Z.
.)
Post je objavljen 07.12.2007. u 13:32 sati.