Marketing
Madrid je sasvim OK
Iako mozda prije 4,5 godina ni u snu nisam pomisljala da cu zbog posla morati u Spanjolsku, to se eto desilo a ja sigurno, koliko god me u zadnjih par godina poslovna putovanja bas nimalo ne privlace, ne bi propustila priliku vidjeti Madrid. Poduzetni kakvi jesno, Tilman i ja smo se odlucili otputovati prije ostalih, jos preko weekenda i na miru pogledati muzeje i ostale znamenitosti jer nam je bilo savrseno jasno da tijekom radnih dana necemo imati bas previse vremena za sebe
.Zanimljivo, kako mi se ove godine sve nesto vrti oko Spanjolske –prava je steta da onomad na kursu u NZ nisam naucila malo vise od par najosnovnijih rijeci. Zapravo sam zaboravila kako se tupavo osjeca covjek u nekoj zemlji u kojoj ne razumije jezik – a engleski se bas ne prica. No zahvaljujuci globalizaciji i slicnosti spanjolskog i talijanskog barem sam bila u stanju razumjeti jelovnike u restoranima .
Vec sam pocetak puta je bio fantastican jer ko se ne bi radovao napustiti hladnu ( vec su bile pocele minus temperature) i sivu Njemacku i sletjeti u, unatoc pocetku Novembra, suncem okupani Madrid gdje je samo uporan promatrac mogao uociti poneki oblacak na rubu horizonta.
S juga Njemacke se leti oko dva sata, Madrid je u srednjoeuropskoj vremenskoj zoni.
Na ovom mjestu ne mogu propustiti pohvaliti my favourite airline – Lufthansu . Bas me briga za low-costere, ja uvijek znam da cu dobiti value for money kod Lufthanse. Mozda im avioni nisu naj fancy niti imaju najzgodnije ni najljubaznije stjuardese aliuvijek znam da se u njih mogu pouzdati: nikad mi nisu izgubili kofer, uglavnom su tocni, nikad nisam kod njh propustila connection, pa makar vas skidali s jednog aviona I kombiljem prevazali do drugog. Cak i sad na dvosatnom letu, gdje vam neke druge kompanije nece dati casu vode, mi smo prvo mogli birati besplatno iz odlicne selekcije internacionalnih novima (Financial Times Weekend Add On : How to spend it je bio moj logican izbor ;o)), zatim smo prosli boarding bez minutice cekanja sa Self-Boarding Ticketima, zatim smo dobili
kompletan obrok s dezertom, kavu, caj, vina; stjuardese su prosle par puta gore dole kolicima I nutkale sta ko hoce..i sve to u mom slucaju za 140 € ncluding taxes and fees- svaka im cast!
Aerodrom je na sjeveroistoku grada,i iako taxi do grada nije posebno skup (20-30 €) mi smo se odlucili ici metro-om. Madrid ima dobro razgranatu mrezu podzemnih vlakova. Sve sto treba znati je boja linije I njeno zadnje odrediste. Metro je cist, sve je dobro oznaceno, vlakovi su redoviti i cesti (ne znam bas za kasno uvecer mi se nismo voziliposlije 12 sati).Cijena jednostavne voznje je 1 €.(.ako se treba ici na aerodrom, mora se platiti dodatak od 1 €) .
Isplati se kupiti kartu za 10 voznji koja kosta nesto ispod 7 €. Jedina losa strana metroa u Madridu je da je , kao i npr Londonski i Pariski, dosta star – potice sa samog pocetka 20 stoljeca. Sto znaci da su tuneli uski kao i platforme za vlakove te, sto je najgore, na mnogim mjestima za presjedanje nemaju pokretene stepenice.
Nekome ko vuce teske kofere sasvim sigurno nece biti lako. Srecom nasi su bili mali weekend koferi – no ako imate vece ja bi radje investirala u taxi nego se mucila s nekom kofercinom u uskim tunelima i po skliskim stepenicama.
U gradu smo odsjeli, koje li ironije,u hotelu Regina.
Osim stvarno izvanredne centralne lokacije (samo 5 minuta od Puertadel Sol), hotel se nema bas cime podiciti. Ja u zivotu, cak ni u Hong Kongu, nisam imala manju hotelsku sobu. Jedini prozorcic, koji je bio
prekriven teskim zavjesama, je gledao u neugledno unutarnje dvoriste.
Moj utisak je da je sto, se hotela tice, u Spanjolskoj ista stvar kao i u Italiji- treba biti vraskioprezan kod izbora hotela i ako je moguce unaprijed provjeriti kako sobe izgledaju i kakva je reputacija hotela . Jer su sobe vrlo cesto po standarduispod onog kako se prodaju. Sad bi Markus reko – zasto nisi isla u Marriott – no njega nazalost u Madridu nema. Ovaj put sam nazalost morala bookirati dosta kratkorocno a niti jedan od moji mnogobrojnih travel magazina eto nije imao nikakve preporuke za Madrid.
Naravno da nismo gubili vrijeme, nego smo se cim smo se smjestili u hotel, bacili na razgledavanje grada. Ja sam naravno odmah najavila da ja sad idem u shopping a Tilman je otisao gledati parkove i botanicki vrt. Predmet mog interesa je bila gradska cetvrt Salamanca –gdje su me , prema mom D&K Guideu, cekale mnogobrojne shopping opportunities. Ja sam se do tamo jednostavno dosetala iz hotela..prolazeci usput neke od najpoznatijih znamenitosti Madrida…
Plaza de Cibeles – prometni cvor u centru grada sa poznatom fontanom, zastitnim znakom Madrida, i mnogim raskosnim gradjevinama
Palacio de Comunicationes
Puerta de Alcala
Vec u toj prvoj setnji mi se jako svidjela arhitektura u centru Madrida: siroke avenije, manje ili vise raskosne gradjanske palace s prelaza stoljeca, najvise neoklasicisticke a ima ih i
ostalih osebujno uredjenih neobaroknih, jugendstil, art-decou detalja..pogledajte na slikama
Detalji s madridskih ulica
Jos jedna lijepa stvar - njihove poznate keramicke oslikane oznake ulica - street plates
Salamanca je cetvrt smjestena oko par medjusobno okomitih sirokih i dugackih avenija : Calle de Serrano, Calle de Goya, Calle de Velazquez, Calle de Alcala – uzduz kojih su manje-vise nanizani ducani I restorani. Calle de Serrano je najeksluzivnija sa standardnim programom : Chanel, Gucci, Versace . U okomitim ulicama se nalaze i “ducani srednje klase” poput ZARE, Benettona, Collonel Tapioca i najpoznatijih spanjolskih robnik kuca : Corte Inglese.
Za shopping – sta da vam kazem- meni poslije Italije vise nista nije dovoljno dobro (osim mozda Londona ;o)) .No to ne znaci da se u Madridu ne moze sasvim pristojno shoppingirati – dapace.
Meni su najinteresantniji bili njihovi pastry shops I uopce ducani s namirnicama..Recimo na pocetku Calle de Serrano je filijala Mallorca – poznatog lanca slasticarnica I delikatesa..jao srce mi se slomilo sto ne mogu u roku od 5 minuta konzumirati 2 kile kolaca – sve bi ja
tamo probala. Pogledajte na web site-u: Pasteleria Mallorca..Mene je sramota fotografirati okolo po ducanima – ili mi vjerujte na rijec – da je to raj za sladokusce.
Ovako izgledaju izlozi madridskih slasticarnica:
..ovo su churros..vruci ustipci koji se jedu umoceni u gustu vrucu cokoladu..the ultimate calory bomb
ako mene pitate..
U Madridu se isto tako jede puno ribe i morskih plodova. To je iznenadjujuce, jer je Madrid daleko od mora koliko se na Iberijskom poluotoku uopce moze biti daleko od mora . Svugdje, gotovo svugdje mozete jesti ribu, sve vrvi od seafood restorana. Nazalost nisam stigla otici na riblju trznicu ali i seafud department u obicnom supermarketu u predgradju me je ostavio bez teksta..sto zbog kolicine i raznovrsnosti ponude, sto zbog ocite kvalitete.
Sto se spanjolskih dizajnera tice, iskreno receno nisu “my cup of tea”..No ipak na ovom mjestu bi spomenula Agathu Ruiz de la Prada. Ona isto ima butik na Calle de Serrano. Butik je interesantan..sareni veseo i otkacen kao I njene kreacije..no ova dizajnerica ne dizajnira samo odjecu nego I razlicite predmete : posudje, stationery, tekstile za kucu ..U svakom slucaju simpaticno..
Pogledajte I sami :
Agatha Ruiz de la Prada
Eto toliko za ovaj put ..u sljedecem postu pisem o fantasticnim Madriskim muzejima
Post je objavljen 07.12.2007. u 13:07 sati.