Na vrh brijega,
Iznad sela,
Popeo se Mića.
Okrenuo
Glavu gore,
Pa sunašcu priča:
"Drago moje,
Toplo sunce,
Imam dobru baku,
Boležljivu,
Zimogroznu,
Staru i nejaku.
Tuži mi se
Zadnjih dana
Da je slabo griješ,
I da svoje
Žarko lice
Stalno nekud kriješ.
Zbog toga je,
Vidim, tužna,
Samo što ne plače.
Sa usana
Glas joj slušam:
"Sunce, sini jače!"
Mislila je
Sama doći,
Al' je noge bole.
Čuj, sunašce,
Bil' ti moglo
Sići malo dolje?
Pa da skupa
Samnom pođeš
Preko onih međa?
Hajde, mili,
Budi dobar,
Ugrij baki leđa!"
Kroz oblake
Sunce viri,
Miću vidjet želi,
Po njem tople
Zrake baca,
Čujte što mu veli:
"Nisam krivac,
Dragi Mićo,
Što me oblak krije
I zbog toga
Moja svjetlost
Bakicu ne grije.
Ne ljuti se,
Što ne mogu
Sa visine sići,
Jer još moram
Mnoge zemlje
Do jutra obići."
Post je objavljen 07.12.2007. u 08:57 sati.