Marketing
Nju post- tri stvari koje nitko nece procitat [dugujem kekse!] ..
Uz citanje preporucljivo slusati: Depeche Mode-Pain That I'm Used to_ Enjoy the Silence.
Hmm ne znam sha je sa mnom.Mislim danas me totalno nesho opizdilo zadnja dva sata pjevala sam bozicne pjesme i bila sam tako hepi. I onda poslije one predstave, idem kuci i totalno se deprimiram. Nije mi se dalo ici kuci. I sho napravim? Skrenem do svog vrtica, da se popnem na krov [vrtica] i valjam u teen angstu. Ali tamo su neke zene imale aerobik. I odem se popeti na drvo, kao kad smo bili djeca. Isto drvo s kojeg smo tresli sljive, na kojem smo se zezali i igrali kad smo bili djeca. I tako sjednem i gledam u svoju skolu. Ljudi moji, kako me to deprimiralo! To ce uvijek biti moja skola, gimnazija ce biti samo to-gimna, i ovaj razred ce uvijek biti razred iz gimne. Iako mislim da se vecina tih ljudi mene ne sjeca ili im je cak i drago da me vise nema. Opet ne znam zasho. Uvijek sam se sa svima salila i nikome nisha ne zamjeram. A cine se tako daleko... svoju najbolju prijateljicu kao da vise ne poznajem. To me ubija.
Druga stvar cula sam nesho tako istinito da je naprosto tragicno. ''Portretirati'' se kao osoba. Pazljivo gledajte taj izraz. Da sam ja dosla u srednju i sve ljude zajebavala i bila losa prema njima svi bi mislili da sam teska supcina. I to svi ljudi rade portretiraju se kao neka osoba. Meni recimo ide bacanje fora i glupih sala pa to i radim. Ne nuzno da sam takva osoba. Tais mi je rekla da sam joj, citiram:'' vesela za darkericu.''. I to mi je puno ljudi reklo. To sha se ja smijem i bacam fore ne znaci da sam vesela osoba, iako ako vama pase ili vas nije briga ostavite to tako. Ali rijetko me sha moze nasmijati.. gledam one serije na rtlu vec toliko i jedva kad da me koja nasmije. Opet malo stvari me razveseli. I tako smatram svoje bijedno stanje, ne znam kako bih rekla.. defaultnim stanjem. Mislim da ce zivot biti puno vise boli nego srece.
Treca stvar. Opet. Opet mislim o frendovima. Uzasno me strah da necu naci nikoga i da cu ostati sama i umrijeti sama. Ono sha pokazujem u srednjoj nije mi dosta da me zapaze. Al nemrem doc hej diste ekipa? to nisam ja, to je nametljivo. Znam da bih trebala, ali nemogu se prisliti. Trebala sam to vec davno, sad je vec gotovo. Bit cu glupi loner kid u gimni. Jeez ... Jebiga to sam ja i to jednostavno nije dosta za ljude, nije zanimljivo. Kako su svi ljudi neugodni. I to me vec jako brine. Imam 1+4 frendice. Ova jedna vise i nije. Zao mi je jako. Znam ju od prvog razreda, sve smo dijelile, sjedile zajedno.. bili na tom jebenom drvetu. Bile u foto timu Sismisevi.. slusali iste grupe. I nema nas pola godine! I sve to ode u vodu ljudi moi! Nevjerujem da ce me ikad nazvati.. Ali ne razumijem zasto! Pa mislila sam da je toliko godina s jednom osobom dosta za neku vezu.. A ove cetiri su sve sha imam. Iako je njima jos uvijek nakon tri faking godine jos uvijek vjerojatno stalo vise za njih 4 izmedu sebe, pa onda za mene. U ovoj srednjoj je ocito da necu naci prijatelje. Zakasnila sam. Ende. Sanja je rekla nakon sha sam 587 puta nasmijala njezinu frendicu iz skole: ''Vidis sprijateljila si se s njom! Tako i sa ovima iz srednje napravi!'' Sprijateljavanje=pricanje. Njoj. Mislim pricam ja s ljudima ali s nikim nemam toliku vezu da bi me pozvao negdje van da idemo ili nes. Kad kazem vezu zamislite si to kao onaj relationship metar u Simsima. Dode ti na isto. A sad shvacam koliko je vremena proslo od pocetka, i gotovo je vise. Grupe su oformljene. Ja nemam dovoljno volje/ lijepog izgleda/snage da se naknadno ukljucim. Svi su ljudi genericki napravljeni, s modifikacijama. Istina je vjerujte mi, samo toga niste svjesni. Bas se radujem smrti. Naravno u godinama za to, ne sad neke suisajd fore. Da vidim sha ima dalje. Mozda se tamo uklopim ^_^.
''This is not me.''
Uff kol'ko stvari nasrah.
Post je objavljen 06.12.2007. u 20:49 sati.