ovo je jedna stvar napisana davno....nisan je nikad ni htjela stavit na nesto tako poput bloga...al eto, doslo me.....ovo je pocetak moje price....somnus budes li ovo citala nadam se da si nasla svoju pricu....iako ja znam da je imas oduvijek...:)
Nikad joj se ruke nisu tresle,nikad nije bila tako smotana i izbezumljena.....splela se drhtala je od napetosti,nije mogla doći sebi što joj se upravo događa?zapravo bilo je nemoguće da je to zbog nekoga...osjećala se kao malena djevojčica između grabežljivaca,čula je svaku riječ....osjećala je da je ismijavaju....bilo joj je užasno neugodno,a rijetko joj je neugodno.....zamišljala je što vjerojatno misle o njoj,iako vjerojatno to nisu mislili.....htjela je pobjeći,daleko da je nevide,da ne vide da drhti....da su utjecali na njeno ponašanje...nije zbog nekoga,već zbog situacije i okolnosti.....onda na trenutak otplovi u svoj svijet i bolje se osjeća....ali njihov grohotni smijeh joj je oteo i ono jedino sto je sada imala....prvi put se osjećala kao da joj je netko digao oklop,da je ranjiva.......nezaštićena.....
epilog:
ipak ono gore što je navela kriva je bila osoba....na njeno čuđenje....bila je nezaštićena i zapravo još uvijek je....svi smo mi ranjivi.....riskirala je tada i još uvijek zapravo riskira ali vjerovala je i još vjeruje.....
Post je objavljen 06.12.2007. u 20:20 sati.