MORE I MORNARI, DRUGARI SU STARI
KADA BROD ZAPLOVI, ISTI SU IM SNOVI
/refren jedne stare, mornarske.../
U svojoj knjizi "Molitva prije plovidbe", Joža Horvat je zapisao:
"Nije li život mornara svojevrsna bajka slična zvijezdi što treperi pa se iznenada ugasi
u tami beskrajnog svemira, ili utone u dubinu oceana?"
"
"More! Ja sin kopna, kao prestrašena ptica na rubu gnijezda, stojim pred tvojim prostranstvom, malen,uznemiren, zbunjen. Stojim tjeskoban nad tvojim mračnim ponorima i klanjam se tvome bezmjerju."
Dobro more! Tko li će ikada sagledati sve što si nam poklonilo, tko li će naslutiti darove koje nam još spremaš?
"Čudesno more! Utvrdili smo tvoja prostranstva, prebrojili velike i male otoke, namijenili im imena, odredili njihovu geografsku širinu i dužinu....Poznata nam je visina, dužina i snaga tvojih valova. Znane su nam granice do kojih dopire
sunčeva svjetlost u tvoje dubine."
"Što još kriješ? Dobrotu? Zloću? Dobrota je tvoja saglediva, zloća je tvoja nepredvidiva.
Kome je pučina majka, ponekad mu je sudbina maćeha!"
"NEKA BOGOVI BUDU SKLONI ONIMA KOJI SVOJE ŽIVOTE POVJERE TVOJOJ VARLJIVOJ ĆUDI!"
Zahvaljujem dragom Joži Horvatu na njegovom predivnom tekstu i mom dragom Mornaru koji je snimio ove fotografije
za vrijeme svojih prekooceanskih putovanja.
SRETAN PUT I DOBRO MORE!
Post je objavljen 06.12.2007. u 17:42 sati.