I sad, nakon svih tih rasprava, vjerujem da će i ovo biti svojevrsna “bomba”. Svjesno se izlažem velikom riziku da uznemirim i one najotvorenijeg uma. No, što je, tu je…
Dakle, drugi izvor nasilja je posjedovanje. Imati nešto, oduzeti to drugima, koristiti to za sebe. I, druga strana tog istog osjećaja. pripadati nečemu, biti dio toga.
Moglo bi se pomisliti da, ako su stočari krivi za psihologiju u kojoj su se spojile kontradiktorni osjećaji i postupci, mora da su poljoprivrednici krivi za posjedništvo, a shodno tome i vezanost, ljubomoru i zavist.
No, neolit, kojeg inače smatram uzornim vremenom u povijesti čovječanstva pokazuje nešto drugo. Mnogo tisuća godina obrade zemlje nije dovelo do značajne promjene u psihologiji ljudi.
Ratova nije bilo (o tome ćemo u “Sociologiji ne-nasilnosti), to je sigurno. Oni su počeli nekako paralelno s jednom drugom promjenom – onom obiteljskom. Naime, prije nego što su muškarci preuzeli vlast na ovome svijetu, obitelji nisu bile tako jasno definirane. Uvijek se znalo tko je majka, ali ne i tko je otac. Pripadnost nije bila tako jasno definirana a pogotovo nije bila ograničena na uski krug ljudi (dvoje roditelja).
Današnje obitelji, koje su se u ovakvom obliku pojavile prije samo 5000 godina, izvor su posjedničke psihologije. Dijete se rađa pripadajući uskom krugu ljudi. Otac i majka su vlasnici djeteta, svaki sa svojom ulogom. Od najranijih dana dijete uči što je njegovo, a što ne. Ranija pripadnost zajednici koja nije bila tako oštro definirana, sada je zamijenjana strogim granicama.
Izravna posljedica toga je ljubomora i vezanje ljubavi s posjedovanjem. Volim te, a to znači da si moj/a. I to znači da me boli, ako te netko "uzme".
Drugo (ili treće) zlo koje u psihologiji stvara obitelj kakvu znamo je psihologija hijerarhije. Netko je na vlasti i netko upravlja. Obično otac. Hijerarhijaska društva nisu mogla nastati prije nego se ta psihologija pojavila. Kraljevstvo, plemstvo, upravljači i ostali nisu mogli upravljati ljudima koji u sebe nemaju ugrađenu psihologiju hijerarhije. Čvrste granice obitelji i inzistiranje na krvnim vezama omogućavaju takvu manipulaciju.
***
Ovim smo dobrano zašli na područje društvenog ustroja. Prije nego nešto o tome napišem, samo da ponovim: psihologija koja leži u korijenu nasilja stvarala se uglavnom posljednjih pet tisuća godina. Ne radi se o prirodnom porivu u čovjeku, već o stvorenim uvjetima. Osnovni uzroci psihologije nasilja su “stočarski mentalitet” (voli a zatim ubij), te hijerarhijska i psihološka struktura obitelji.
Izlaz iz nasilničkog ponašanja nalazi se u promjeni tih osnovnih elemenata: uklanjanju “ljubi-ubi” postupaka na svakoj razini te razbijanje obiteljske strukture kakva je danas, što će ukloniti ili barem značajno umanjiti “voli-boli” psihologiju.
I sad me baš zanima, hoću li biti kamenovan ili neću…:-)
Post je objavljen 06.12.2007. u 16:46 sati.