Naslov predstavlja odbrojavanje....znači jedan dan od njih milijun....
Svak dan nešto novo:
Padovi
Usponi
Ispadi razni (smijeh, suze, bijes.....)
Al svako prebrodi sve to uz voljenu osobu ili nekoga bliskoga...naravno i one koji su spremni pomoći...
Neznan ni zašto, al ponekad si sama sebi postavljam razna pitanja...al
jedno me je dosta pogodilo:
ZAŠTO ME SVAKA OSOBA U KOJOJ NAĐEM UTJEHU IZNEVJERI I ZABIJE MI NOŽ U LEĐA I DOKADA ĆE TO TRAJAT??
Imala san već dvije pogreške i jako je zabolilo, gore nego kada se izmasakriram i kada se iživljavam na svojoj ruci....
Postoji li zaista čovijek koji ne osijeća ništa nemislim onu bol kada se posjećeš ili nešto tako....MISLIM NA PRAVU BOL koja dolazi iznutra???
I imali smisla živit uopće kada čemo OPET SVI UMRIT jer niko ipak ne živi viječno???
Ja znan da čak i sotonjare I NAJVEĆE SOTONJARE mogu bit svakako povriđene IAKO su dušu prodale Sotoni, i oni če osijećat negdi DUBOKO....
Dadada......živi se da se umre....
AL STVARNO ME VIŠE NIJE BRIGA NIZAŠTO!!!!!!!
Post je objavljen 06.12.2007. u 16:36 sati.