Marketing
Kako osvijetliti mrak
Spomenem li riječ "prosinac", izazvat ću vjerojatno najčešće asocijacije: mjesec darivanja, božićni blagdani, novogodišnja noć i sve što dolazi u vezi s tim – uključujući i promišljanja o okupljanju obitelji, ljubavi, miru, veselju. Mnogi će se dosjetiti kako suvremeni način života skriva i naličje cijele priče u kojoj se spomenute vrednote katkad nemilosrdno utapaju u konzumerizmu. Ima tih priča o prosincu i čini se da svaka ima svoje lice i naličje, svijetlu i mračnu stranu.
Iako smo i prije posljednjeg ovogodišnjeg mjeseca već "preuredili" računanje vremena, znajući da smo na pragu zime - ipak smo još neko vrijeme uspijevali sačuvati koji sunčani sat; dan se nije prerano gasio. Sve do prosinca – najmračnijeg mjeseca u godini. Kakav je to gutač svjetlosti – dokazuje i meteorološki podatak da sunce zalazi već oko 16 sati.
Ne znam osjećate li vi taj nedostatak svjetlosti, ali ako mene pitate – to je vrijeme koje me podsjeća na golemu crnu rupu. Danju uglavnom prevladava sivilo a mrak stiže prerano. U to vrijeme nisam baš spremna za ulogu junakinje u bilo kakvim akcijskim izazovima. Očito je da mi u prosincu taj nedostatak svjetlosti malo priguši i raspoloženje.
Da stvar bude zanimljivija, to je zapravo mjesec posvećen - svjetlosti. Nikakvo čudo; tu golemu količinu mraka ljudi oduvijek nastoje "razrijediti" na sve moguće načine. Već početak adventa i paljenje prve svijeće na adventskom vijencu simbolično najavljuje žudnju za svjetlošću. Nakon toga slijedi Sveta Lucija, blagdan svjetla. Kako vrijeme biva sve mračnije, potreba za svjetlošću postaje sve veća. Pale se preostale adventske svijeće u našim domovima, svjetiljke na prozorima, balkonima, ulicama, čak je i drveće ukrašeno i osvijetljeno. Svjetiljke na sve strane; jednobojne, šarene, treperave, netreperave – sve je nevažno, samo neka svijetle. To je ono što me veseli, čak i kad se opasno približava kiču.
Krajem prosinca konačno prestaje njegovo mračno naličje. Ono što je u tami tog mjeseca u drevnim vremenima bilo rađanje Nepobjedivog Sunca, to je danas Božić. Sve u skladu s ritmom prirode. Malo-pomalo pobjeđuje svjetlost, svaki je dan duži za jedan tračak te veličanstvene pojave.
Prosinac je mjesec u kojem potaknuti svim zbivanjima poniremo u dubinu vlastite duše i promišljamo o pobjedi svjetla nad tamom. U tom bi zimskom mraku svi tragovi blještavih svjetiljki i njihovi zvjezdani odsjaji ostali uzaludni da ne postoji još jedno zadivljujuće svjetlo do čijeg se izvora dolazi ljubavlju, razumijevanjem, radošću, toplinom, nadom. Kad se tim darovima ispuni srce, takvo se svjetlo umnožava.
Osvjetljava nas milijunima toplih iskrica. Rasplamsati ga - to je istovremeno i najlakši i najteži zadatak. Svatko će najlakše shvatiti da su darovi tog svjetla ono što nam treba, ali najteže je osloboditi se goruće želje da upravo nama budu dani. Tek kad ih odlučimo nesebično darivati, bit ćemo ih spremni primiti. Tada ćemo biti sigurni da smo pronašli svoje unutarnje svjetlo. Ono je jače od svakog mraka.
Post je objavljen 06.12.2007. u 12:40 sati.