Ako prihvatimo da proizvodni odnosi, odnosno odnosi u društvu nužno proizvode i svijest koja ima direktnu ili indirektnu namjeru učiniti te odnose razumljivim i normalnim, dolazimo do pitanja kako se svijest proizvodi u svijetu moderne komunikacije koja je manipulaciju i proizvodnji svijesti otvorila goleme mogućnosti. Proizvodnja svijesti ili indoktrinacija događa se u liberalnom sustavu svakodnevno, a oni koji ju prenose najčešće toga nisu ni svijesni. Nisu toga ni svjesni sami proizvođači određenog TV programa niti uopće imaju takvu namjeru. Moderna industrija zabave najveći je proizvođač svijesti i najveće sredstvo indoktrinacije što je uopće itko ikada mogao zamisliti. Ne možemo uvdje sada dublje ulaziti u neke stvari, samo ću napomenuti nekoliko crtica iz nekih serija ili emisija, ostavljajući svima na razmišljanje.
U humorističnoj seriji ''Prijatelji'' šest je samaca. Ross je sveučilišni nastavnik, Chandler nekakav službenik, Joey loš glumac, Monica je kuharica, Rachel konobarica, a Phoebe ništa. Ima li u stvarnome životu takvih društava? Ima, ali bez Rossa. Druže li se zaista sveučilišni profesori sa kuharicama i konobaricama? U seriji nema nikakve razlike između njih ni u novcu, ni u znanju, ni u ugledu. Neobično. U seriji je sasvim u redu da jedan lezbijski par posvoji muško dijete. U seriji je sasvim u redu da nitko ne planira tradicionalnu obitelj i da nitko ne drži do nikakvih tadicionalnih vrijednosti. U seriji je sasvim u redu da svatko spava sa svakim, a forma (kupovanje zajedničke mačke, fotelje...) uvijek je važnija od sadržaja (ljubav, odanost).
U američkim serijama mnogo je toga neobičnog. Tako su crnci suci (Princ s Bel-Aira), liječnici (Cosby), što je vrlo vrlo rijedak slučaj. U RTL seriji ''Školske tajne'' crnac je ravnatelj škole, a bijelac je podvornik. U stvarnosti je vjerojatno drugačije, a ostavljam svakome da sam tumači zašto serije prikazuju američko društvo drugačije nego što jest.
Posebna priča su emisije poput ''Oprah'' ili ''Jerry Springer'' u kojima je sasvim normalno da čovjek priča o svojim najintimnijim stvarima masama. Ono što je u našoj kulturi bilo nezamislivo, liberalizam je donio na naša vrata. Svatko želi svoju intimu pokazati svima! Liberalizam ruši intimnu sferu čovjeka jer se svi poblemi u konačnici trebaju riješiti shoppingom. Razne trač emisije o životima bogatih i navodno slavnih svoju veliku gledanost prije svega duguju uspjehu liberalne indoktrinacije, a ujedno nesposobnošću čovjeka da sam radi i misli u liberalno-kapitalističkom sustavu.
Osvrnuo bi se na još nešto, što nije baš liberalna boljka, ali pokazuje kako svijet masovne zabave pokušava utjecati na razmišljanje. Tekstovi i spotovi turbo folk pevaljki iz Bosne i Srbije prikazuju idealnog muškarca kao čovjeka obrijane glave, u crnom BMW-u, s pištoljem oko pasa, jakog i opasnog koji će ženi kupiti bundu, prsten, lanac...''sexy biznismen'', ''kupi mi bundu od nerca, ako imaš herca''...Ja se pitam ima li to sve veze s poratnom Srbijom i BiH i nisu li te pjesme proizvodnja svijesti novih proizvodnih odnosa u tim društvima. Tj. Na određeni način te pjesme trebaju i u glavama mladih ljudi, kada su već zakoni to učinili u državi, legalizirati ratne kriminalce i profitere, a zemlju mafijaša učiniti za njih jedinom normalnom. O tome kako su turbo folk tekstovi spojili novo balkansko kriminalno društvo s starim tradicijama namjeravam pisati idućih dana.
Post je objavljen 06.12.2007. u 11:04 sati.