Birtija na kraju grada,
sam na drvenoj, sklepanoj terasi
jer je (vrlo seksi) konobarica, uz neizbježno ljuljanje cijele konstrukcije, nestala nekamo,
memljivu tišinu povremeno prekida prolazak pokojeg auta negdje iza,
planine u daljini hvataju posljednje zrake sunca,
a na stolu piva,
moj šminkerski, kožom uvezeni, putni dnevnik
i maleni geko koji lovi prve večernje mušice.
Post je objavljen 06.12.2007. u 05:59 sati.