Proteklu godinu proveo sam pišući vijesti o sastavljanju super-grupa u svim mogućim žanrovima u kojima su se cijenjeni i veliki ljudi iz cijenjenih i velikih bendova udružili s istim takvima ne bi li napravili nešto novo i, barem na papiru, opako dobro. E, ono što je izgledalo dobro, ne zvuči ni izdaleka tako. Neki od projekata propali su prije nego je ideja zaživjela, a ovo ostvareno ne zvuči nikako (ako svi budu kao Zwan radije bih da se raziđu nego tako blamiraju). Dancehall Jamajkanac Sean Paul je od svog drugog albuma napravio lijepo malo sastajalište hip-hop velikana, koji mu, avaj nesreće, taj drugijenac nisu poboljšali.Sean Paul je sada jedan od najpoznatnijih dancehallaša i među nekolicinom koji će taj plesni reggae dovesti u svako normalno mjesto gdje se ljudi zabavljaju mrdajući guzu na osam strana svijeta (Beenie Man je također jedan od njih, dok jedan tip na "Š" čini sve da ga ogadi prosječnom ljubitelji dobre glazbe). SP se pojavio 1996. kao 21-godišnjak sa singlom 'Baby Girl', ali trebale su mu četiri godine dok nije uspio objavio prvi album 'Stage One'. Nakon toga ovaj potomak konjokradica, sin sportaša i sam uspješni olimpijski sportaš gledao je glazbenu kremu s unutrašnje strane prozora - radio je s Jay-z-em, DMX-om, Clipseom, Myom, da bi na svom novom albumu 'Dutty Rock' probrao još nekolicinu od najprobranijih - gostuju mu Rahzel iz The Roots, The Neptunes, Busta Rhymes, da nabrojim nekoliko. E sad, poražavajuća jest činjenica da ovi velikani nisu ostavili baš neki dojam i da bi album zvučao poprilično jednako i bez njih. Mislim, lijepo je čuti Rahzela na 'Top Of The Game', ali Neptunes produkcija na 'Bubble' zvuči podosta tromo i arhaično, a Busta je zaslužio tek da svrati na remiks 'Gimme The Light (Pass The Dro-Voisier Remix)', ali je svejedno svojim hitrim ustima pokosio sve na puškometu.Ne-celebrity gostovanja najbolje su - bez Debbie Nove 'International Affair' bi propala kao Aaliyah-nalik reggae, Ce'Cile je razorila 'Can Yo Do The Work' svojim kroz-nos glasom, dok je treća u nizu, Sasha unijela malo soula na ganđa-baladu 'I'm Still In Love With You'; inače, iako je "dutty" izraz za korišteni bong (valjkasta naprava za pušenje "trave"), kaže SP da je dovde stigao radom i "pušenjem", nikako bez zasukane jezičine. Kako god, najbolje su solo Sean Paulove solo stvari - početne 'Shout (Street Respect)', 'Gimme The Light' i stara 'Like Glue' ne poznaju drugačije slušanje od plesnog, a dokazuju da život može biti lijep pa makar i bili na najkriminalnijem mjestu na planeti. Ozbiljne zamjerke su na duljinu albuma koji se produžio na 75 minute i 22 stvari (ej SP, jesi normalan, pa to ni hip-hoperi više ne rade!?!) i apsolutni viškovi 'Punkie', 'My Name' i 'Junkin' Punny' sa sredine albuma, da bi se 'Dutty Rock' do kraja oporavio duhovitim 'Uptown Haters', skitom s tipom koji odbija ikad više ići na dancehall zabavu, te kapitalnim primjercima prirodne dancehall/hip-hop srodnosti 'Esa Loca' s Tony Touch i R.O.B.B. pa i 'Shake That Thing'.
Iako unatoč celebrity featurinzima nismo dobili super-projekt nego dobar album, ostao je jedan ključan stav - dancehall i hip-hop funkciraju jedan uz drugog, pa će budućnost hip-hopa biti još plesnija, dok dancehall neće biti samo plesan i naganđan. E da, nemojte duvati
Post je objavljen 06.12.2007. u 04:12 sati.