Marketing
buba švabe
Danas mogu reći da sam jaaako dobro, a to znam jer sam se bez problema mogla naživcirat stvarima koje su me i prije živcirale...
Kako mene živciraju depresivne osobe, ali one depresivne koje nemaju apsolutno nikakvog razloga biti u nekakvoj depri! Zapravo, ne volim kad se ljudi opterećuju s takvim glupostima, da mi je sve muka kad čujem te ˝jade˝. Dođe mi da se popnem na onog konja jelačićevog i pošaljem sve iz sveg glasa u p... materinu. 
Mislim, ok ak netko ima nekih problema, nekih neriješenih problema od prije, ako ga STVARNO nešto mući, znam i sama da to nije lako jer sam bila u takvoj situaciji. Ali kad mi dođe kukat netko tko ne zna kud bi sa sobom, da mu vrijeme prolazi, da stari iz dana u dan, iz minute u minutu... To mi digne tlak na 300!!! Cvilidrete i mamine maze, kojima je svaki poslić muka živa,i nikad im se ništa neda. Pa pobogu, normalno da će ljudi bit u depresiji ako ništa ne rade, ako su samo zatvoreni u 4 zida k'o crna zmija ( i to svojom voljom). Ljudi, pokrenite se!! 
Napravite nešto od tog dana koji traje, napravite bilo što, pa makar nekakvu glupost samo da si obilježiš taj dan i da si možeš reći da si danas barem nešto napravio! Mislim, ja to ne kužim... Ili sam ja tu ta koja krivo razmišlja, ili su ljudi postali stvarno bogci nad bogcima....?? Zašto ih toliko kuka sa 23, 4, 5 godina da su staaaaari, gdje im je mladost itd. itd. itd. ? Žao mi je ako se ljudi zaista tako osjećaju, i zbog toga su toliko pasivni da si stvar samo još više pogoršavaju. Gdje je pozitiva u ljudima? Gdje je ona strast za životom, želja za nečim novim, bilo čime?? I nemojte mi samo reć da kako bi i bili sretni kad živimo u ukenjatoj državi i te gluposti... Nema politika tu nikakve veze, niti išta drugo osim nas samih... Kako me to danas naživciralo, to je nešto strašno! Mislim, još me više to živcira, a vjerojatno je to i jedini razlog, što mi je frend takav. A prije nije bio... I ja silno želim da se on vrati u onakvo stanje kao prije, jer ja ga ovak više nemogu trpit'! Kad vidim kako on živi, da mu se u Zg-u život svodi sa 24-satno provođenje u stanu, jedva ima volje izać van jest, radije doma gladuje, nit na faks ide, samo ono što mora... A faca... kao da umire... Jednog dana ću mu sve strusit u facu pa će možda razmislit. Za sad ga ostavljam da se proba sam trgnuti. Kad vidim takav način života, zgadi mi se sve, i samo hoću što prije otić jer mi je sve žao čovjeka kako si bzvze kvari glavu i mozak i sve! Ma!! Dosta mi je brige oko drugih, hvala Bogu, ja barem znam što hoću od svog života pa me to gura naprijed.
Ali ovako nešto...
Misli svako da je meni lako...
Nedaj Bože nikome ovako...
Bogme nedaj!!!!! 
Post je objavljen 05.12.2007. u 22:52 sati.