Zasto te ne mogu ostaviti iza...
Zasto mi jos uvijek ne dostaje tvoj
osmijeh, oci, tvoje rijeci ...kad su me toliko povrijedile...
Zasto se jos uvijek okrecem i cekam
da te vidim pa makar i na tren.
Znam da me ne volis, znam da ti nije stalo...
ali jos zivim za tebe.
Ali vise te ne prepoznajem...ti vise nisi onaj stari.
Plasim se da ti nikad i nisi bio taj...
mozda je to bila moja iluzija koja me je spasavala
i u kojoj sam nalazila sigurnost i spas od ovog okrutnog svijeta.
I uprkos svemu osjecam da nikad necu zaboraviti
onaj osjecaj kada mi se priblizis...
kada sam mislila da ce sve biti u redu.
Tvoje rijeci, lazne rijeci... utjehe, lazne utjehe u kojima sam se gubila...
I sad ja ispadam najgora jer ...jer te jos uvijek smatram andjelem...
a znam da to nisi...i mrzim sebe, jer te te jos uvijek
tako prokleto volim ..........
Post je objavljen 05.12.2007. u 22:44 sati.