Dan sv. Nikole je dječji blagdan, ali tko od nas može reći da ga taj blagdan izuzetno ne veseli. Uz veselje djece i mi smo kao djeca, veselimo se poput djece. Nevinost našeg djetinjstva tada zasvijetli u našim očima i pokrene nas da se ponašamo spontano i radosno.
Blagost i dobrota koja isijava u susretu sa ovim svecem i nas kao da zarazi i srca nam se prepune ljubavlju. Očinska brižnost koja iz njega zrači i nas nagna da premislimo svoje očinstvo i majčinstvo, da stanemo uza svoju djecu, budemo im oslonac i zaštita.
*******************
Ovaj čisti i pravedni čovjek kao da nas nuka da pogledamo malo oko sebe, da se osvrnemo na bližnjega, na njegovu nevolju i pomognemo. Da upotrijebimo maštu i srce za pomoć potrebnima.
*******
Neka žena požuri u crkvu da se uvjeri u glasine da je Nikola izabran za biskupa. Kad se vraćala natrag kući, nađe dijete koje se jako približilo štednjaku i sasvim izgorjelo. Donese ga Nikoli. Taj blagoslovi dijete. I ono opet ozdravi. Tu je majka ta koja zanemaruje svoje dijete jer joj je radoznalost važnija. Toliko je zaokupljena sobom da zaboravlja na svoje dijete. Nikola zastupa kao čovjek-otac ovdje i majku, on ima i materinske crte. Stvara ozračje u kojemu dijete može ozdraviti.
Nikola se zauzima i za tri nevino osuđena građanina. Otima krvniku mač i traži od suca da obznani razloge osude. Sudac se baca dršćući na koljena i priznaje svoju krivnju i ujedno moli da stvar ne dođe do cara. Nikola se slično zauzima i za tri glavna careva čovjeka. On je pravedan čovjek. Ne može gledati da se ljude nevino osuđuje. On je otac koji je pravedan prema svakome od svoje djece, koji svakome osigurava pravo da bi mogao ispravno živjeti.
/Anselm Grun/
***
I nadalje,
neka svijeća koja svijetli u našim stanovima, još jače zasvijetli u našim srcima ....
Post je objavljen 05.12.2007. u 21:28 sati.