Smisao.
Smisao svega na svijetu. I tako često ponovljeno pitanje : Koji je smisao života? Toliko puta ponovljeno da ga rijetko ko sada zaista svhaća ozbiljno i pokušava naći odgovor na njega. Dali je smisao svega pronaći smisao? No najveći strah, od svih strahova, jest, besmisao. Zato se ljudska bića ne osude tražiti ga. Nisu uvjereni da će ga naći. Nisu sretni kada ne znaju, ali su dakako sretniji nego sa spoznajom da toga nečega,u što vjeruju ,zapravo nema. Pusta priča. Kao i bilo kakva potraga za nečim što se nalazi na nekoj razini koju nismo dosegli. Sve naše mogućnosti, jesu mogućnosti nagađanja i vjerovanja u njih. Nije li glupo vjerovati u nešto samo toliko da bi utješili svoje neznanje, svoju ograničenost, možda, glupost? No, to je ipak samo ljudski.
Ima ljudi koji vide to "nešto". No, vrlo često to nešto je negativno. Često se toga boje i nastoje to ne vidjeti. Ili je sve to samo u njihovim glavama? I tu se postavlja pitanje... zašto su njihova nadnaravna viđenja uvijek tako mračna? Jesu li ljudi, opčenito skloniji takvoj strani? Ja jesam. I sada kada pišem ovaj post, barem se u minuti pet puta okrenem nebi li pogledom uhvatila "ruku" koja ide prema meni. Strah-jedna od najvećih prepreka. Da nismo tolike kukavice, možda bi se i maknuli s mrtve točke. No... Svemir je tako velik. Preogroman je. I nemoguće je u njemu se osjećati sigurno kad ne znamo dokle mu granice sežu. Druga dimenzija. Hm. Pa treča. I četvrta. Svaka dimenzija zna za sebe. Možda ćemo jednom, nakon toliko misteriozne i strane nam smrti, sve uvidjeti i znati. Zašto je se bojimo? Zašto se ljudi opčenito boje smrti? Boje se prijelaza, promjena. Vrlo konzarvativno. No ima ljudi koji vjeruju u tu smrt, pa je ubrzaju. Dakle, ipak o nekoj velikoj stvari možemo sami odlučivati. Živjet ćemo, ili ne? Ili si možda ne smijemo dati to pravo. Ili nam neko daje to pravo podsvjesno, netko tko nama upravlja kao lutkama. Sudbina. Čemu riječ sutra? -Ako je sutra poput prošlosti, već zapisano i određeno. Možemo li na išta utjecati? Nemoć, ta silna nemoć. I toliko priča o svemu ispričanih, a nikad završenih...
Post je objavljen 05.12.2007. u 20:47 sati.