Bila je noć,ne sijećam se dana;čini mi se petak!
Noć,suze,ja i svijetlo čekalo te!
Trebao si doći te hladne kišovite noći iz zagrljaja
hladnokrvne žene u moje toplo potkrovlje.
I opet noć,moje misli lutale su k tebi.
Ti si daleko u dubinama ratišta,u ognjevima pakla
,a ja u išćekivanju tvojih koraka gledala sam u tu noć
,noć prokletstva i s obraza brisala suze kao da sam znala
da te neće biti! Svatila sam tada da živim za tebe,
al bojim se da je za to sada kasno.
Bojim se jer te gubim ili sam te već izgubila.
Svatila sam da sam sretna kad si kraj mene!
Mogla sam tad satima plakati zbog tebe,sa
mnogima prekršiti one dobre odnose
samo da budeš tu kraj mene.
Od sviju sam te htjela odvojiti;oteti iz zagrljaja drugih,
od prijatelja ili kuma,od sviju;al od nje nikad ne!!
Od nje te nisam mogla,niti željela odvojiti!
Naprotiv željela sam da je voliš više nego ikad
da joj pružiš nježnost i ljubav koju ja nisam imala
niti koju ću ikad osjetiti.
Njoj i onim anđelčićima u molitvama darovala sam tebe,
tvoju ljubav i život.
Post je objavljen 05.12.2007. u 18:29 sati.