Napokon stigne i očekivana brošura za put mog sad već bivšeg ludila preko bare u Ameriku.
- Halo? Second opinion?
- Da, izvolite!
- Rado bih iskoristio vašu uslugu, možemo li dogovoriti termin?
- Svakako gospodine!
- Nadam se da pokrivate područje psihijatrije. Znate, dugo sam se trovao čudnim lijekovima i rado bih čuo drugo mišljenje o tome.
Kratki muk s druge strane. Aha! To sam i mislio. Ipak progovori:
- Znate što, morat ću se konzultirati, nisam baš sasvim siguran. Mogu li vas nazvati sutra? Budite ljubazni pa mi ostavite broj.
Pa mu ostavim broj. Bacim pogled na prvu rečenicu njihovog letka: Dobrodošli u svijet u kojem vrhunska medicinska zaštita ne poznaje granice.
Dobro ja poznam vaš svijet, jedino što u njemu nema granica je vaša neutaživa pohlepa! Baš me zanima jesam li nagazio na granicu vašeg "neograničenog svijeta zaštite" već samom činjenicom da sam bolovao od toga od čega jesam? Jer ako me brzo ne detektirate kao virus u sistemu, mogao bih vam zatrovati organizam!
Post je objavljen 05.12.2007. u 14:03 sati.