Marketing
Čaša, gram radosti, mir u duši...
Coppa Barovier
Na današnji dan prije godinu dana, točno nekako u ovo vrijeme, vozila sam se autobusom i odsutno gledala kroz prozor kako promiču naselja, kamenjari, stabla crnogorice, more… Sjećam se neljubaznog, rekla bih čak bezobraznog, vozača. Srećom, on je zaista bio iznimka. Nekoliko godina vozila sam se često na toj relaciji i upoznala mnogo ljubaznih vozača uvijek spremnih izaći putnicima ususret. Ovaj posljednji činio se kao ružno pretkazanje. Ali, dobra kob (zapravo moj veliki trud i marljivi rad) bila je jača od svega. Do kraja dana sreća je prožela svaki atom moga tijela, svaki kutak moga uma. Sreća, radost, zadovoljstvo, osjećaj da trud nije uzaludan, da vrijedan rad donosi nagradu, osjećaj da se sve može ako se zaista želi, potvrda točnosti moje omiljene izreke: arriva tutto a chi sa aspettare!
Piše moj prijatelj o prosinačkim tugama, o potrošačkoj groznici, o silnom trošenju novca kojeg nema, o još silnijem trošenju novca kojeg ipak negdje ima. Piše o siromaštvu i bogatstvu, o slobodi i ropstvu. "Kome je do toga da bude slobodan i bogat, nije mu se trebalo ovdje ni roditi. Ovdje se gram radosti dušom plaća." - citira moj prijatelj velikog Andrića. Kontekst je drukčiji, naravno. Priča se događa u jednom drugom vremenu, u Bosni, u franjevačkom samostanu. Ali, pridajući mislima svevremenost, puštajući ih da slobodno lebde u nekim drugim prostorima i kontekstima, usuđujem se protusloviti dragom nobelovcu. Gram sreće istinski slobodan čovjek ne plaća. Nikada. Ničim. Ali, za istinsku slobodu treba se boriti. Otvorenošću srca, uma, duha; boriti se slušanjem, gledanjem, učenjem, znanjem…
Priznajem: od prosinačkih tuga bježim gurajući glavu u pijesak. Ne vidim ih pa se čine manje ili posve nestanu. Ali svoj gram radosti ipak nalazim. I ne mislim da ga plaćam dušom. Nalazim ga u svom domu, nalazim ga oko sebe, nalazim ga u sebi. Jer ga želim naći. I tako gram po gram, sakupim u danu i pokoji kilogram. Nekoliko grama radosti pronaći ću sutra i sljedećih dana na našem sajmu knjiga. Dođite! Otvorenog srca i smirene duše.
P.S. moj primjerak pripovijetke Čaša na talijanskom je jeziku u izdanju Newton Compton editori s.r.l.; Roma; I. Andrić, Racconti di Bosnia.
Evo kako zvuče spomenute riječi fra Nikole Granića:
«In questo paese una semplice coppa si nota e distruba lo sguardo piu' che in un altro paese la torre piu' alta. Chi voleva essere ricco e libero non doveva nascere qui, ne' farsi frate da queste parti. Un grammo di gioia qui si paga con l'anima. …. ….. Dammi retta, non te ne pentirai. Vale la pena rompersi la testa qui e avere l'animo in pace...»
Radi mira u duši…
Post je objavljen 05.12.2007. u 11:15 sati.