Vijetrovi bijesni ćuju se
jezovite krike puste,
sekund smire se i opet
poćnu neobičnu trku!
Puše,hukti,lomi i smrznuti
jek u duši krije!
Cići zelen bor,vite jele
zemlju miliju dok bijesnici
nježnike lomiju.
Slomljeno i umorno novo
jutro se budi,vijtrovi divlji
ko pepeo izgorjeli,
borovi zeleni opet
miris širili,dok su umorni
u SNOVE UTONULI!!!
Post je objavljen 05.12.2007. u 10:18 sati.