I sama se čudim koliko sam dana izostajala s posla iz kojekakvih razloga. Tako nisam uspjela da vam na vrime ispričam kako je bilo na premijeri predstave u kojoj je glumila Sanja. Ona se već sprema za novu predstavu, i vi ste sigurno već pomalo zaboravili na taj događaj ali, ja još nisam. Danas čitam kako je imala tremu, kako nije vladala sobom - i pitam se zašto sam se i ja osjećala gotovo isto. Od prvog trena kada se pojavila na sceni bila sam tako ponosna na nju. Blistala je! Izgledala kao netko tko se napokon uvukao u kožu koja mu je po mjeri. Toliko je već dugo znam ali, nikada do sada je nisam vidila na pozornici. A od petka se neprestano pitam zašto ju je uopće napuštala? Što je najbolje od svega rasplakala sam se na kraju kao da nikad nisam ni čula za tekst - a pročitala sam ga već prvog dana kada ga je Sanja dobila. Uspjeli su ono što uspjevaju samo najbolji, zavladali su našim emocijama, učinili da se prepoznamo u likovima i situacijama i da postanemo jedno s njima. I zapitam se koliko dugo možemo raditi poslove koji nas ne ispunjavaju, kako uporno možemo živjeti u skladu s tuđim željama i kako rijetko radimo poslove koji nas čine živim iz dana u dan. Baš zato divim ti se Sanja jer si imala dovoljno hrabrosti, želje i upornosti da opet, nakon 15 godina, postaneš ono što ti toliko pristaje - glumica. Još jednom ti na tome čestitam!
Post je objavljen 05.12.2007. u 07:57 sati.